Mi smo zaslužili bolje
Udarilo sa svih sarajevskih strana po predsjednici Republike Hrvatske. Da je šejtan ovog puta zbilja odnio šalu dokaz je i to da su diplomatski odnosi između BiH i susjedne države najgori u posljednjem desetljeću. Umjesto očekivanih riječi podrške i međudržavnog uvažavanja, pljušte javne uvrede u kojim još samo psovke nedostaju za potpuni hladnoratovski scenario. I ništa tu ne bi bilo neočekivano i sporno ukoliko bi te kritike bile uperene u ispravnu metu. A nije da nema dovoljno razloga za osude nekih političkih poteza koje vuče “Kraljica Balkana”, kako je Kolindu Grabar-Kitarović svojevremeno titulirala Munira Subašić.
Evo, recimo, njeno tiho odobravanje postavljanja ustaških simbola u Jasenovcu. Ili ono nedavno nasmijano paradiranje među potomcima NDH-ovske emigracije. Pa ponižavajuće fotografisanje u društvu zastave pod kojom je Pavelićev zločinački režim baš na toj jasenovačkoj poljani u smrt poslao skoro sto hiljada nedužnih osoba. Sve te užasne političke promašaje KGK pratilo je i njeno, u najmanju ruku, nedolično ponašanje u javnosti primjerenije nekoj nevaspitanoj šiparici negoli predsjednici države. Sjetimo se samo finala Davis Cupa u Zagrebu i onog podizanja nogu na stolicu gdje će nešto kasnije sjesti hrvatski ministar financija, Zdravko Marić. Ili jučerašnjeg dubrovačkog druženja kada je osnovcima u tom gradu dijelila svoje fotografije i čokoladice made in Subotica...
Moglo bi se još nadugo i naširoko nabrajati, ali to aktuelnim kritičarima hrvatske predsjednice svakako ne bi bilo od naročite koristi, niti bi im zamaglilo metu na koju su fokusirani. KGK je, naime, javno optužena da je “uvrijedila Islam i bosanskohercegovačke muslimane”. “Moramo svi pogledati istini u oči i suočiti se s trendovima koji dolaze, uključujući i povratnike iz tzv. Islamske države, iz borbi u Iraku i Siriji. Njih je nekoliko hiljada već, a ne može se zanemariti ni utjecaj nekih drugih država. Želim da BiH ostane cjelovita, u potpunosti podržavamo suverenitet i političku nezavisnost BiH. Želim da čim prije postane članica NATO saveza i Evropske unije”, pojasnila je jučer KGK. Ne znam kako vi ovo tumačite, ali za mene ovdje nema ničeg uvredljivog. A pogotovo ne postoji riječ koja bi se mogla podvesti pod klevetničku. S druge strane, nepriznavanjem ili, u još goroj varijanti, prikrivanjem nepobitnih činjenica da u ovoj zemlji zaista žive ljudi koji su “regrutovani” u terorističkom ISIL-u nikome u BiH neće donijeti korist. Naprotiv!
Istina je i to da se hrvatska predsjednica ne bi smjela miješati u rješavanje problema koji pritišću drugu državu u stilu kakvog neokolonijalnog tutora, ali zar se usljed jednog iznesenog stava o konkretnom problemu (koji, da se ne lažemo, nedvosmisleno postoji) odmah moramo prekogranično pomarisati? Zar nemamo važnijih poslova od trošenja energije na besmislenu svađu s državnim vrhom zemlje-članice Evropske unije koja nam treba i mora biti saradnik i prijatelj u očajničkom pokušaju da od BiH jednom napravimo ozbiljnu državu. Pored Srebrenice, Stoca, svih onih naših referenduma, ekonomskog beznađa i proračunskih bankrota, neizlječivog političkog nemorala, nepotizma i rodbinskog zapošljavanja, neopjevanog kriminala i neopisive korupcije, mi se, eto, baš uhvatili svađe s KGK oko grupe vjerskih fanatika, što im je ratovanje za nekakav teroristički ISIL važnije od budućnosti vlastite djece i stabilnosti jedine domovine.
Još je od drevnog Rima kroz historiju svaka loša vlast raji nudila hljeba i igara. Ni ova aktuelna bosanskohercegovačka ni po čemu nije drugačija. Problem je, međutim, što za običnog čovjeka ovdje hljeba ima sve manje, dok je progresivna vjerska radikalizacija odavno prestala biti igrarija nekolicine dokonih “šamana” postajući mainstream vladajuće stranke. Svi koji u to sumnjaju zapravo ne poznaju društvo u kojem žive…