Ne vjerujte u laž o romantičnim revolucijama, Castro nam je uzeo sve

Sigurna sam da će mnogi svašta pisati o Fidelu Castru sad kad ga više nema, piše Michelle Manning Barish za Huffington Post. Neki možda fantaziraju kakav je bio, ali nemaju pojma kako je bilo živjeti pod njegovim režimom. Ja nikad nisam živjela na Kubi, ali moja majka jest. Moja baka također, kao i većina moje porodice.

Svi su otišli, s pričama o velikim gubicima i tuzi. Većina je otišla samo s onim što su imali na sebi, ili s ono malo što su mogli ponijeti. Svako ima svoju priču, ali jedno im je svima zajedničko: ''Uzeo je sve''.

Majka mi je ispričala svoju priču mnogo puta dok sam bila dijete. Sjećala se da je vlada popisala svaku nit konca koju je imala (bila je krojačica) te da su se pobrinuli da ništa ne ponese sa sobom. Rekla je da joj je Castro uzeo omiljenog konja. Ne poznajem nikog a da se ne strese kad se prisjeti njegove vladavine. Svako ima priču, a niti jedna nije dobra.

Prava historija Kube

Gledam slavne osobe kako govore o njegovoj ''žestokoj revoluciji'', čitam na društvenim mrežama kako turisti i novinari hvale Kubu… To jest sliku Kube koju im je Castro podvalio. Jedini ljudi koji znaju PRAVU povijest su oni koji su ju proživjeli.

Čak i kao djeca, svi smo imali priče koje su nam prenosili naši roditelji, bol i mržnju koja se mogla osjetiti kad su pričali o njemu.

Tako da možda prije nego što čitate o ''revolucijama'' ili kako je bio pametan i šarmantan, možda razmislite zašto ljudi do dana današnjeg još uvijek toliko jako žele pobjeći da na trošnim splavima od automobilskih guma plove do Miamija. Radije riskiraju smrt, utapanje, zatvor ili da ih pojede morski pas nego da ostanu tamo i minutu duže nego što trebaju.

Mislim da to samo po sebi dosta govori. Amerikanci vole dobru ''romantičnu revoluciju'', ali revolucije nisu pjesme Beatlesa i nisu romantične. Krvave su i mnogi ljudi umru, a ponekad umjesto demokracije na vlast dođe diktator koji se tamo zadrži 50 godina, zaključuje Manning Barish za Huffington Post.