Djeca nepotizma
Krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća, beogradski novinar Milomir Marić objavio je knjigu “Deca komunizma”. Tadašnja nedodirljiva politička krema većinski je osudila ovo štivo koje će, ipak, za vrlo kratko vrijeme postati istinski jugoslovenski bestseler. Iako “Decu komunizma” režim zvanično nikada nije zabranio (puno godina kasnije autor će to pripisati činjenici da je knjiga objavljena u ljeto, dok su partijski šefovi partijali na Jadranskom moru), digla se , što ono kažu, i kuka i motika kako bi se na Marićeva nejaka pleća “društveno-političkog radnika u socijalizmu” natovario crimen ugrožavanja komunističkih tekovina i to zbog čeprkanja po “alternativnim” biografijama nedodirljivih partijskih ikona. S izuzetkom Danila Kiša i Mirka Kovača, svi viđeniji intelektualci tog vremena osudili su Marićevu knjigu, a u napadima se posebno isticao srpski akademik Dobrica Ćosić, koji je nekako baš u to vrijeme, u šibenskoj vili bivšeg vođe paradržave Republike Srpske Krajine Jovana Raškovića, dovršio pisanje zločinačkog Memoranduma SANU-a. Nedavno je objavljeno i reizdanje “Dece komunizma”, autorskog djela koje već tridesetak godina predstavlja najznačajniju tačku Marićeve novinarske karijere. Inače, ovu knjigu treba se i mora pročitati. Bez obzira na to što se nećete složiti sa svim onim što piše na njenim stranicama...
Da li bi se danas, o ljudima što upravljaju našim životima u posljednjih dvadesetak godina, slično štivo trebalo napisati? Sjećamo se da je Slobodna Bosna svojevremeno objavila specijalno izdanje u kojem je aktuelizirana “alternativna” biografija prvog bh. predsjednika, Alije Izetbegovića. Zanimljivo, i taj dokumentaristički “sastav” novinara Adnana Buturovića objavljen je u ljeto, u avgustu 2003. godine. U vrijeme kada, je l' tako, “partijski šefovi partijaju na moru”. U samo nekoliko dana rasprodat je kompletan tiraž istraživačkog dossiera “Ko je bio Alija Izetbegović?”, a nadugo zatim Buturović je bio primoran privremeno napustiti Sarajevo te je, dok se bure i oluje ne stišaju, sigurnost potražio u dalekoj i prijateljskoj Americi.
Ova dva potpuno neovisna primjera dokazuju nam da svaki diktatorski režim na identičan način reagira onda kad mu se znatiželjni novinari upetljaju u “tekovine” i ukažu na skrivene podatke iz biografija njihovih nedodirljivih lidera. Tako je vazda bilo, tako će i ostati. Čak i onda kad se vladajući političari, kao, zaklinju u demokratiju, ljudska prava i novinarske slobode. Tek su tada opasni i brutalni, tvrde bolji poznavaoci mračnih tajni iz bosanskohercegovačke recentne prošlosti, koji su na vlastitoj koži osjetili strogo kontrolirani bijes režima.
Na Balkanu, pa tako i u BiH, svaka vas objavljena informacija može (pre)skupo koštati. Jer nikad ne znaš na koje si osinje gnijezdo nabasao istražujući neku konkretnu, pa makar i potpuno banalnu temu. Tako je i s posljednjim novinarskim otkrićima o nepotizmu vladajućih političara prilikom upošljavanja njihove dječurlije, lišene minimuma radnih navika, u atraktivnim državnim preduzećima. Kako vidimo, od mladih Izetbegovića, preko Novalića, Miličevića pa nadalje, svi su se uspješno “garažirali” na opojne pozicije u budžetskim firmama. Čvrsto su uzemljeni na državne jasle i pritom bezobrazno lišeni konkretnih obaveza i odgovornosti. I nisu se tu nepotizmom “uvalila” tek i samo biološka djeca bh. političara, već eto i njihovi zetovi, momci u najboljim godinama, svi oni odlikaši što su “zbarili” najpoželjnije nevjeste. To im je osiguralo život na visokoj nozi i privilegiju da mirno zgubidane potpuno otuđeni od sive stvarnosti koja ih okružuje. Međusobno dinastijski povezani i oholi, u skupocjenim voznim parkovima, s riješenim stambenim pitanjima i radnim odnosima, svi ti redovni konzumenti ljetovanja i zimovanja na najatraktivnijim svjetskim destinacijama odavno su postali nedodirljivi svojim vršnjacima što dolaze iz niže kaste “običnih” familija čiji roditelji nisu imali tu životnu šansu pa da svoju djecu školuju na prestižnim evropskim školama u doba kad se ovdje ginulo. A kad je rat jednom konačno stao, juniorska krema nacionalističkih bošnjačkih, hrvatskih i srpskih bh. lidera vratila se u svoje mirnodopske gradove pod skute (političkih) roditelja. Vratili su se da postanu “Djeca nepotizma”...