Izetbegović pristao na etničku podjelu Oružanih snaga BiH

Aktuelno
Izetbegović pristao na etničku podjelu Oružanih snaga BiH
Prošli četvrtak, skoro iz zasjede i iznenada Predsjedništvo BiH usvojilo je „Pregled odbrane“. Sedam dana ranije u Ministarstvu odbrane, zamjenik načelnika Zajedničkog štaba za operacije, general Mirko Tepšić suočio je svoje bošnjačke kolege i zamjenika ministra Seada Jusića sa ultimatumom čija je suština bila: ili će Brigada taktičke podrške biti rasformirana ili od dogovora o Pregledu odbrane nema ništa.

Prošli četvrtak, skoro iz zasjede i iznenada Predsjedništvo BiH usvojilo je „Pregled odbrane“. Sedam dana ranije u Ministarstvu odbrane, zamjenik načelnika Zajedničkog štaba za operacije, general Mirko Tepšić suočio je svoje bošnjačke kolege i zamjenika ministra Seada Jusića sa ultimatumom čija je suština bila: ili će Brigada taktičke podrške biti rasformirana ili od dogovora o Pregledu odbrane nema ništa. 

Pošto su najmanje dvije ambasadorske karijere u Sarajevu bile direktno vezane za njegovo usvajanje, dokument je u ponedjeljak bio u Predsjedništvu, usprkos otvorenom i dubokom neslaganju nesrpskih, tačnije bošnjačkih oficira iz nižeg ešelona i iz trupe. Bio je to kraj jedine istinski multietničke jedinice u Oružanim snagama BiH, dok usvajanje ovog dokumenta predstavlja formiranje zametaka budućih etničkih vojski.

Srpski nacionalisti bili su toliko iznenađeni uspjehom koji su postigli da je Mladen Ivanić, iako je samo dan ranije izjavio da Pregled odbrane neće biti razmatran na sjednici u četvrtak, odlučio da ne rizikuje kolebanje i javni pritisak i iskoristio poslovničku mogućnost da to pitanje uvrsti na dnevni red na početku sjednice. Bakir Izetbegović je, sada već poslovično bez rasprave pristao na još jedan ustupak. Kao što to obično biva kada interese ove zemlje i naroda zastupa SDA, šteta je trenutačna i nastupa odmah; bilo kakva korist je u najbolju ruku na dugom štapu, a ustvari je sasvim izvjesno da je uopšte neće ni biti.  

Pregled odbrane je dokument koji se u većini zemalja radi svakih pet ili deset godina, u Sjedinjenim Američkim Državama, recimo, svake četiri godine. U njemu se iznosi vizija i misija oružanih snaga, njihov budući razvoj i što je najvažnije, usklađuju raspoloživi resursi sa deklarisanim ciljevima. Tako je, naime, u zemljama u kojima postoji neupitan konsenzus o potrebi postojanja oružanih snaga. 

U Bosni i Hercegovini, pak, se izrodio u mini-reformu oružanih snaga, uz otvoreno nastojanje naročito srpskih visokih oficira uključenih u proces da po eksplicitnom i jedinstvenom planu srpskih nacionalističkih stranaka „decentralizuju“ sistem odbrane i oružane snage. Decentralizaciju ovdje treba smatrati eufemizmom za vraćanje ovlasti odbrane entitetima, odnosno bivšim etničkim vojskama.

Kratkoročno, u roku od tri godine usvajanje ovakvog Pregleda odbrane će imati iste posljedice kao razoružavanje Teritorijalne odbrane SR BiH koje je provedeno po nalogu jugoslovenskog Sekretarijata narodne odbrane 1990. godine. Naime, BiH je izgubila sposobnost da se odbrani u svojim sadašnjim granicama i pruži odbranu svojim građanima, što je zadatak Oružanih snaga definisan u Zakonu o odbrani. 

Dugoročno, BiH nije dobila ništa i neće kao rezultat usvojenog Pregleda odbrane napraviti nikakav napredak na svom atlantskom putu. Usvajanje dokumenta jeste među takozvanim „partnerskim ciljevima“, ali je sve ostalo pusto spinovanje. Zna se koji je uslov za aktiviranje Plana za članstvo, odnosno dobijanje godišnjeg nacionalnog plana: knjiženje 63 – sada 57 lokacija – perspektivne vojne imovine na državu, odnosno Ministarstvo odbrane. 

Bacanje je prašine u oči kako presuda Suda BiH za kasarnu u Han Pijesku predstavlja skoro revolucionarni napredak u našim atlantskim integracijama. Lokacija o kojoj je riječ je, naime, neperspektivna i ne nalazi se odavno na spisku imovine koju koriste OS BiH. Nakon što bude uknjižena na državu, biće vraćena lokalnim ili entitetskim vlastima ili kakav god aranžman da bude postignut.

Kratak uvid u Pregled odbrane ne ostavlja nimalo sumnje da je dokument i budući ustroj naših oružanih snaga rezultat sistematskih nastojanja da se etničke linije komandovanja učvrste i formalizuju, odnosno da se i u pitanja odbrane uvede paritet. 

Brigada taktičke podrške je rasparčana i to tako da su njena tri najvažnija bataljona stavljena pod komandu Operativne komande – što je nepojmljivo i nema presedana – vojno-obavještajni, bataljon Vojne policije i bataljon veze. Umjesto pronalaska resursa za podizanje operativnosti helikoptera u okvirima postojeće Vazduhoplovne brigade, predviđeno je za formiranje nove helikopterske čete, koja će bazirati u Mostaru i biti hrvatski helikopterski eskadron u Oružanim snagama BiH. 

Povrh toga, za održavanje svih radio-relejnih čvorišta u budžetu je predviđeno svega 30.000 maraka, dok Pregled odbrane predviđa prelazak oružanih snaga na veze IDDEAA, što znači da više neće postojati ni privid vojnog sistema veza. Smanjivanje broja vojnika za cijeli bataljon, bez obzira na laži o tome kako to samo predstavlja legalizaciju postojećeg stanja – kao da je postojeće stanje dobro i kao da objašnjava bilo šta – je dosad najkrupniji korak ka suštinskoj demilitarizaciji BiH. 

Zadnje namjere autora Pregleda odbrane, međutim, ilustruje otvaranje potpuno novog skladišta oružja i municije u Jahorinskom potoku kod Pala. U pripremama za pisanje ovog članka, konsultovao sam nekoliko visokih umirovljenih oficira Armije RBiH i Oružanih snaga BiH. Niko od njih nije mogao da objasni šta treba da bude svrha tog skladišta i koje jedinice koje treba da snabdijeva, pored već postojećeg skladišta. 

Svi moji sagovornici bili su jednoglasni u stavu da novo skladište, i to na Palama, može služiti jedino u one svrhe u koje je na samom početku opsade Sarajeva poslužilo skladište u Faletićima. Naime, naoružavanje nekih novih paravojnih formacija u slučaju nasilja koje režim Milorada Dodika kontinuirano priziva stavljajući nas sve pred izbor: ili miran raspad zemlje ili odbrana njene cjelovitosti oružjem.

Kada su bili zaključeni izborni rezultati u oktobru 2014. i počeli pregovori o uspostavi vlasti, bilo je jasno da imamo stratešku priliku da zemlju odlučno i nepovratno primaknemo članstvu u NATO. Isključivo zbog Bakira Izetbegovića taj proces je sada ponovo u rukama političara koji naloge dobijaju iz Beograda. Za razliku od SDA i Izetbegovića, naše članstvo u NATO je strateško pitanje za službeni Beograd. Naša sposobnost da odbranimo svoju zemlju i živote dosad je bila u našim rukama. Sada više nije ni to.

Ne propustite