Od lošeg starta do maksimuma za BiH

Tema sedmice
Od lošeg starta do maksimuma za BiH
Od 2004. bivše republike Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) vode proces raspodjele diplomatsko-konzularne imovine bivše države procijenjene na 65,4 miliona US dolara u okviru Aneksa B Sporazuma o pitanjima sukcesije. Prema Sporazumu o sukcesiji, Bosni i Hercegovini trebala bi pripasti imovina vrijedna 9.855.000 dolara, odnosno 15,2 posto. Poslije 12 godina, proces raspodjele imovine socijalističke Jugoslavije još uvijek nije gotov. Priča iz novembarskog izdanja magazina „PRIZMA“

Od 2004. bivše republike Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) vode proces raspodjele diplomatsko-konzularne imovine bivše države procijenjene na 65,4 miliona US dolara u okviru Aneksa B Sporazuma o pitanjima sukcesije. Prema Sporazumu o sukcesiji, Bosni i Hercegovini trebala bi pripasti imovina vrijedna 9.855.000 dolara, odnosno 15,2 posto. Poslije 12 godina, proces raspodjele imovine socijalističke Jugoslavije još uvijek nije gotov. Priča iz novembarskog izdanja magazina „PRIZMA“

Piše: Adnan BUTUROVIĆ

Prema onome što je BiH dobila od imovine u dosadašnjim mukotrpnim pregovorima, očigledno je da je Zajednička radna komisija, kojom predsjedava sekretar Ministarstva vanjskih poslova BiH, Adnan Hadžikapetanović, uspjela postići ogromne rezultate. Posebno ako se u obzir uzme činjenica bh. postotka imovine koji joj pripada, te vrlo loša startna pozicija BiH, gdje su Srbija, Hrvatska i Slovenija tražile previše i u prvim godinama pregovora imale dominantnu diplomatsku kampanju.   

Ostalo je još da države nasljednice SFRJ podjele 51 diplomatsko-konzularni objekat ukupne vrijednosti 110 miliona dolara. Od ovog iznosa, Srbiji treba pripasti 39,5%, Hrvatskoj 23,5%, BiH 15,2%, Sloveniji 14% i Makedoniji 8% imovine. 

IMOVINA OD NJUJORKA DO TOKIJA

Od 51 objekta, državni timovi nikada nisu postigli dogovor u vezi pet ekskluzivnih objekata od čega su dva u Njujorku, i po jedan u Tokiju, Bernu i Bonu. Vrijednost ovih pet objekata je zadnji put procjenjivana nekoliko mjeseci prije početka rata u Hrvatskoj i kretala se oko 80 miliona dolara, da bi im cijena trenutno po još nezvaničnim informacijama mogla dosegnuti oko 120 miliona dolara.

Kako se stvari mijenjaju u zvaničnim pregovorima ilustrativno je da su državni timovi u oktobru 2015., “trgovali”, “nudili i tražili”, upućivali protestne note za sedam DKP vrijednih objekata oko kojih niko nije htio popustiti. Vrijednost tih sedam objekata bila je procijenjena na 43,5 miliona dolara od čega je BiH morala dobiti 6.525.000 dolara. U tom trenutku, BiH se izborila za devet objekata (vrijednost 23 miliona dolara) i tražila je isplatu za dijelove još tri objekta. Godinu kasnije BiH je izborila i deseti objekat i dobar dio isplata za diobu drugih objekata koji u proteklih dvanaest godina nisu uopće bili tema razgovora jer su ih susjedne države tretirale kao već završenu priču. 

Pored ovoga, Zajednički tim za sukcesiju BiH, ne odustaje od svog zahtjeva upućenog pregovaračima za ustupanjem objekta u Kopenhagenu (Danska) u vrijednosti od 600.000 dolara, po potražnji od 625.000 dolara koje BiH treba dobiti iz pređašnje prodaje jednog od DK-objekata.

EX JUGOSLAVENI – HOĆEMO JOŠ

Inače, 2016. je po ocjeni državnih timova bila uspješna, te je izvršena primopredaja 11 objekata, ukupne vrijednosti devet miliona dolara, od čega je Slovenija dobila još tri objekta (3,9 miliona dolara), Hrvatska četiri (2,5 miliona dolara) i Bosna i Hercegovina dva objekta (dva miliona dolara). Tokom ovog ljeta Srbija je u Brazilu predala slovenačkim diplomatama konzulat u Sao Paulu i vilu u Braziliji, u vijednosti od milion dolara.

Sada se aktivno ušlo u pregovore oko načina prodaje pet ekskluzivnih objekata. Poslije ovoga će na međunarodnoj berzi biti ponuđeni objekti na prodaju, gdje po tvrdnjama generalnog sekretara Ministarstva spoljnih poslova Srbije, Veljka Odalovića, njegovoj zemlji treba pripasti između 35 i 40 miliona dolara. No, želje su jedno, a pregovaranje iza zatvorenih vrata potpuno drugo.

Na 18. sastanku Zajedničkog odbora za raspodjelu diplomatsko-konzularne imovine SFRJ održanog 20. i 21. oktobra ove godine na Brdu kod Kranja, pojedini timovi su odgovorili na određene zahtjeve Srbije koja smatra da joj pripadaju preostali najveći objekti u svjetskim metropolama. Srbija na osnovu reciprociteta traži objekte velike površine i vrijednosti u Moskvi i Nju Delhiju, te nešto manjih, ali također reprezentativnih u Sofiji i Bukureštu, za koje Beograd tvrdi da su njihovo vlasništvo još prije formiranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. 

Predstavnici Srbije se također žale da imaju ogromne troškove servisiranja neraspoređenih objekata, o čemu nisu mislili kada su ih zadržavali u posjedu ili upadali u njih tokom rata u Hrvatskoj i BiH, tvrdeći da su jedina nasljednica SFRJ jer su nastavili njen državni kontinuitet. 

Ali, na osnovu Sporazuma o sukcesiji, Srbija je dužna da sve objekte servisira, i da plaća popravke i čuvare, iako ih ne koristi. Tako recimo za održavanje samo pet objekata u Njujorku, Tokiju, Bernu i Bonu, Srbija godišnje plati preko 600.000 eura, dok je za sanaciju objekata u Njujorku prezentirala račun od 2,7 miliona dolara.

No, na prošlomjesečnom sastanku na Brdu kod Kranja, ovlašteni predstavnici Tonči Staničić (RH), Veljko Odalović (SRB), Aleksandar Ugrinoski (MK), Stanislav Vidovič (SLO) i Adnan Hadžikapetanović (BiH), usvojili su Rezoluciju oko prodaje pet ekskluzivnih objekata. U Rezoluciji se navodi i metodologija rada Zajedničkog odbora u periodima između redovnih sjednica i postavljaju jasne mjere u vezi s fizičkom podjelom kompleksa ex SFRJ u Braziliji, Moskvi i Nju Delhiju.

Pripremljene su i zajedničke note upućene nadležnim vlastima zemalja gdje su smještene nekretnine bivše SFRJ s nejasnim statusom. Ovlašteni predstavnici država nasljednica, također su otvorili diskusiju o nepokretnoj imovini koja još nije uključena u Aneks B Sporazuma o pitanjima sukcesije, ali se nisu složili u vezi s tumačenjem aneksa B spomenutog sporazuma u vezi s daljnjom distribucijom diplomatske konzularne imovine bivše SFRJ. 

PREUZIMAMO KENIJU

Iako je još na sastanku u Skoplju u aprilu ove godine bilo dogovoreno da će Hrvatska do 1. oktobra preuzeti nekretnine u Tunisu, Keniji, Madagaskaru i Alžiru, koje su u jednakim dijelovima podijeljene između Hrvatske i BiH, situacija se sa sastankom u Sloveniji promijenila.

Tako su se Zagreb i Sarajevo dogovorili da će se u vezi ambasade u Alžiru bilateralno dogovoriti zajednička prodaja ili druga svrha, a da će ambasada u Keniji, za koju je bivša SFRJ platila zakup za zemljište do 1. 7. 2064., pripasti BiH. Grandiozna ambasada, rezidencija, konzulat i garaža u Kairu, u vrijednosti 2,3 miliona dolara, pripala je Srbiji, koja mora obeštetiti Makedoniju za 336.000 dolara, BiH za 330.000 i Hrvatsku za 75.000 dolara za njihove srazmjerne dijelove.

Ostale poslove sukcesije DKP-a SFRJ nastaviće koordinirati Slovenija koja će predsjedavati idućim sastankom Zajedničkog odbora zakazanog za mart 2017. u Beogradu. 

 

Adnan Hadžikapetanović, sekretar MIP BiH i ovlašteni pregovarač BiH

OTKRILI SMO NOVU IMOVINU EX SFRJ; NIŠTA NIJE GOTOVO!

a-hadzikapetanovic

PRIZMA: Možete li nas kratko podsjetiti na tok procesa razgraničavanja i raspodjele diplomatsko-konzularne imovine bivše SFRJ, probleme i zahtjeve koje je postavljao bh. tim i zahtjeve drugih država?  

HADŽIKAPETANOVIĆ: Cijeli proces je započeo potpisivanjem Sporazuma o pitanjima sukcesije bivše SFRJ odnosno njegovim ratificiranjem od strane svih zemalja potpisnica (od 2004. godine). U cilju implementacije Sporazuma Vijeće ministara BiH usvojilo je Okvirni program nastavka aktivnosti na realizaciji Sporazuma o sukcesiji bivše SFRJ i Platformu za vođenje pregovora u kojoj su utvrđeni interesi BiH. To su osnovni dokumenti po kojima se vodi cijeli proces i po kojima postupa ovlašteni predstavnik. Isto kao što je BiH imala svoje interese utvrđene Platformom tako su i druge zemlje u pregovorima iskazivale svoje interese koji su se vrlo često poklapali s našim interesima. Proces pregovora nije bio nimalo lagan i praćen je nizom problema koji su rješavani u cilju postizanja kompromisnih odluka. Odluke koje se potpišu na sastancima Komiteta su obavezujuće za sve zemlje sukcesore. Imali smo primjera kada je Republika Srbija dovodila u pitanje ovlaštenja za svoje pregovarače pokušavajući izbjeći preuzete obaveze. BiH je najočitiji takav primjer imala s preuzimanjem objekta u Ankari za kojeg je dogovor o raspodjeli postignut 2006., kasnije utvrđena obaveza primopredaje do kraja 2011., a objekat i razgraničenje zemljišta završeno tek u aprilu ove godine. Još uvijek rješavamo otvoreno pitanje dugovanja za korištenje objekta od 1. 1. 2012. za što je Republika Srbija preuzela obavezu plaćanja zakupa.

Također, proces prate i problemi same uknjižbe objekata u vlasništvo BiH jer se ulaskom u posjed, u nekoliko slučajeva, utvrdio problem imovinskopravnog statusa objekata. Dakle, radi se o brojnim i kompliciranim poslovima koje treba završiti u cijelom procesu kako bi imovina postala vlasništvo BiH.

PRIZMA: Da li je komunikacija po ovom pitanju bila bolja kada su se “miješali” i razgovarali predsjednici, ministri ili pak ovlašteni predstavnici država sukcesora? 

HADŽIKAPETANOVIĆ: Proces raspodjele diplomatsko konzularne imovine se odvija na nivou ovlaštenih predstavnika zemalja sukcesora i to je u pravilu nivo generalnih sekretara – sekretara ministarstava vanjskih poslova. Pitanja iz sukcesije se na političkom nivou pojavljuju periodično, ali iz Aneksa B rijetko, jer se provedba ovog Aneksa odvija znatno bolje i brže, s konkretnim dogovorima i njihovom provedbom, u odnosu na druge Anekse Sporazuma. 

Komunikacija na nivou ovlaštenih predstavnika je ipak jednostavnija od političkog nivoa, a kako su to generalni sekretari ministarstava strukturalno je jednostavnije voditi potrebne procese unutar ministarstava.

Svako od nas se trudio osigurati najbolju pregovaračku poziciju, voditi proces u najboljem interesu svoje države, naći trajna rješenja za smještaj DKP i sl. Teško je pojedinačno isticati sagovornike, jer sam u ovom procesu deset godina i imao sam različite situacije u odnosu na druge zemlje tokom pregovora.

PRIZMA: Možete li rezimirati dosadašnje sastanke Zajedničke komisije za pitanja sukcesije, koji se održavaju godinama? 

HADŽIKAPETANOVIĆ: Do sada je održano 18 sastanaka Zajedničkog komiteta za raspodjelu diplomatsko- konzularne imovine bivše SFRJ. Mi smo zadovoljni postignutim dogovorima jer su i u Skoplju (april 2016.) i na Brdu kod Kranja donesene važne odluke koje se odnose na prodaju imovine u Njujorku, Tokiju, Bonu i Bernu. Odluku o prodaji države nasljednice su donijele jednoglasno iz razloga što nijedna zemlja nije iskazala interes za fizičkom podjelom. Radi se o objektima koji su velike kvadrature, ni za jednu zemlju ne predstavljaju rentabilno, trajno rješenje za smještaj DKP-a, a s druge strane imaju visoke tržišne cijene. Prodaja ovih objekata će se vršiti putem agencije koja će se izabrati na međunarodnom javnom pozivu (objave u Financial Timesu i Economistu, kao i na web-stranicama ministarstava vanjskih poslova i diplomatskih i konzularnih predstavništava zemalja sukcesora op. a.).

Prema Rezoluciji sa 17. sastanka održanog u Skoplju, izvršene su procjene od strane međunarodnih agencija za imovinu koja se prodaje i iste su verificirane na 18. sastanku na Brdu kod Kranja. Ono što je bitno da prodajne cijene ne mogu biti niže od procijenjenih vrijednosti objekata i zemljišta. Ukupna procjena za imovinu koja je predmet ove prodaje iznosi oko 80 miliona USD, prema čemu mi očekujemo da će udio BiH biti najmanje 12 miliona USD. Ukoliko tržišne cijene budu veće od procijenjenih i udio BiH će biti veći. U skladu sa Sporazumom BiH pripada 15% od ukupne dobiti od prodaje.

PRIZMA: Kada će cijeli proces biti završen?

HADŽIKAPETANOVIĆ: To je vrlo teško prognozirati jer su na posljednjim sastancima otvorena i pitanja provjere imovinskog statusa objekata koji su prema našim saznanjima pripadali SFRJ, a ne nalaze se u Aneksu B. Ukoliko se potvrdi da je to bila diplomatsko-konzularna imovina bivše SFRJ ući će se u proces izrade novog dodatka Aneksu B u kojem će se evidentirati novootkrivena imovina.

PRIZMA: Kakav je plan BiH u vezi sa ovom imovinom. Šta će biti zadržano, šta rasprodato, hoće li se od tog novca kupovati novi DKP prostori ili će se ulagati u gradnju (šta je isplatnije) i kako to misle uraditi naši susjedi? Hoćemo li postupiti slično kao i oni?

HADŽIKAPETANOVIĆ: Zgrade u kojima su smještena DKPBiH, a koje smo dobili u procesu raspodjele su u Londonu, Otavi i Oslu. Rezidencija u Beču je u jednom periodu bila izdata za potrebe Ambasade Republike Hrvatske, kao i ambasada u Kanadi za potrebe Republike Srbije (prije useljenja Ambasade BiH). Od ukupne imovine jedino je izvršena prodaja kuće u SAD-u. Za objekte u Mađarskoj, Španiji i Turskoj je zatraženo odobravanje finansijskih sredstava kako bi se ista stavila u funkciju. Ova tri objekta zahtijevaju ozbiljniju rekonstrukciju pa samim tim i značajnija finansijska sredstva za koja je potrebno odobrenje Ministarstva finansija i trezora BiH. U narednom periodu Bosna i Hercegovina će preuzeti objekat u Keniji i objekat u Alžiru, koji je pripao BiH i Republici Hrvatskoj u jednakim dijelovima. 

Mi nastojimo što prije ove objekte staviti u funkciju diplomatskog predstavništva kako bismo dobili uštede na zakupima objekata.

PRIZMA: Mediji špekulišu da se na sastancima komiteta pregovara i oko navodne skupocjene Titove imovine? Da li je to tačno? 

HADŽIKAPETANOVIĆ: Razumijem motive zbog kojih se u posljednje vrijeme u javnosti postavljaju brojna pitanja u vezi sa sukcesijom. Među raznim informacijama koje kruže po medijima na tu temu spominju se različiti navodni dogovori o imovini koja je za javnost interesantna, kao npr. čiji će biti skupocjeni automobili koje je koristio Josip Broz Tito, čija umjetnička djela od velike vrijednosti, čije vile, zlato i drugo.

U tom kontekstu stiče se utisak da se dogovori postižu i direktno, bilateralno, između pojedinih država. Da ne bi bilo zabune, ovlašteni predstavnik BiH, kao i drugi, striktno se držimo utvrđenih principa iz Sporazuma prema kojima se o svim ovim pitanjima odluke mogu donositi isključivo zajednički i konsenzusom svih zemalja sukcesora, a ne pojedinačnim i bilateralnim dogovorima mimo ostalih država.

Kao što je poznato, proces na ovakav način traje desetak godina, ali moram ponoviti da se raspodjela diplomatsko konzularne imovine bivše SFRJ odvija znatno brže i efikasnije od ostalih aneksa iz Sporazuma.

Ne propustite