Ekolog Anes Podić za Novi.ba: Sanacija gradske deponije je političko pitanje

Sarajevo je, barem za za sada, odahnulo. Radnici KJKP Rada su pokupili nagomilano smeće po gradskim ulicama nakon što je deponija u Smiljevićima prije dva dana deblokirana budući da je premijer Kantona Sarajevo Elmedin Konaković mještanima Zabrđa, Sokolja, Briješća, Buća i Boljakovog potoka obećao da će se sanirati velika ploha za odlaganje smeća. Ploha će biti prekrivena folijom čime se sprečava širenje zaraze i nesnošljivog smrada. Premijer je, također, najavio početak odlaganja smeća na potpuno novoj plohi, kao i puštanje u rad filtera otpadnih voda koji se nalazi u donjem dijelu deponije.

Nemaran odnos

Anes Podić iz Udruženja Eko akcija u razgovoru za Novi.ba kaže da je sanacija gradske deponije isključivo pitanje političke volje koje ne iziskuje neku naprednu tehnologiju za obradu otpada, već samo redovnu upotrebu dovoljnog broja mašina. Problem sa deponijom, naglašava Podić, nije nastao jučer ili 2013. kada je Tužilaštvo BiH vršilo iskopavanja na toj lokaciji, nego da on datira mnogo ranije.

"Preduzeće Rad, koje održava deponiju, redovno izvještava Skupštinu Kantona Sarajeva o brojnim problemima deponije koji su su uzrokovani nedostatkom novca. Ovo što se sada dešava je posljedica nemarnog odnosa Vlade KS-a uopšte prema okolišu. Zbog toga Rad nema dovoljno mašina da bi smeće tretiralo na odgovarajući način", pojašnjava Podić.

On podsjeća da je sarajevska deponija nakon rata sanirana donatorskim novcem čime je uređena prema svim modernim standarima, ali su se problemi počeli gomilati kada se na nju, bez ikakvih kriterija, počeo odlagati razni otpad.

"Kada se doveze dnevna tura smeća, ona bi se istog dana trebala prekriti zemljom da se ne bi pojavljivali štakori i smrad. Postavljen je bio sistem cijevi kako bi skupljao opasne gasove koji se stvaraju od smeća iz kojih se, potom, trebala proizvoditi električna energija. Ali, to postrojenje, koliko znamo, nikada nije počelo raditi", kaže Podić i dodaje da način na koji se smeće tretira u Sarajevu nije promijenjen još od održavanja olimpijade kada su umjesto kanti postavljeni kontejneri za smeće.

S obzirom da se na deponiji trenutno odlaže sav otpad pri čemu se ne razdvajaju opasne materije poput teških metala, Podić upozorava da otpadne vode sa deponije završavaju u lokalnoj rječici koja se potom ulijeva u Bosnu.

"Sav taj otpad završi u našim rijekama. Kada se desi poplava, onda nalazimo teške metala u njivama i rijekama. Zavod za agropedoligiju je radio istraživanje nakon velikih poplava i otkrivene su velike količine teških metala u dolinama rijeke Spreče i Bosne. Pored indrustije koja je izvor zagađenja, itekako je odgovoran i ovakav način odlaganja otpada", kaže Podić.

Prema riječima Konakovića, filter na deponiji bi trebao biti stavljen u funkciji do juna. Podić podsjeća da je postrojenje za prečišćavanje kanalizacije u Butilama uništen tokom rata i da se njegova sanacija finansira iz sredstava međunarodnih kreditora. Međutim, on upozorava da će filter pročistiti samo dio otpadnih voda koje kanalizacija prikupi, dok će ostale i dalje slijevati u vodotokove. 

Lobi proizvođača

Reciklaža raznog otpada u BiH, naglašava Podić, je na veoma niskim granama, pa se reciklira samo ono što je isplativo, a to su, uglavnom, metal i jednim dijelom papir. On upozorava da je lobi proizvođača bezalkoholnih pića u oba entiteta uspio nametnuti pravilnik o ambalažnom otpadu kojim nije predviđena nikakva reciklaža.

"Zato se sve svodi na svijest građana koja se ne stiče preko noći, nego je potreban strpljiv rad. Sve dok se ona ne izgradi, potrebni su učinkovitiji modeli poput depozitnog modela u Hrvatskoj. Ako ne reciklirate otpad, onda vam treba znatno više prostora za deponiju. Da bi se uredio svaki kvadrat deponije, potreban je vrlo pristojan iznos i prostor kojeg je sve manje. Ako se nastavi ovakva komunalna politika, Sarajevo će se naći u grdnim problemima jer niko ne želi deponiju u svom komšiluku", pojašnjava Podić.
Prema njegovim riječima, rijeke i polja su bili zatrpani željeznim otpadom, ali čim je proradila željezara u Zenici, količina ove vrste otpada je znatno smanjena.

"Mi smo, prije toga, nalazili automobile, frižidere i šporete u rijekama. Sada nekoliko desetina skupljača sekundarnog otpada pretrese svaki kontejner jer mogu dobiti dobre novce zauzvat. Uvođenjem depozitnog sistema za plastični otpad bi se smanjio broj tih boca, a ujedno bi se socijalno ugroženim slovjevima pružila prilika da nešto zarade", napominje Podić.  

Nadležne kantonalne vlasti u zadnje vrijeme postavljaju posebne podzemne eko-kontejnere za selektivno prikupljanje smeća, ali naš sagovornik podsjeća da je nakon rata bilo nekoliko takvih pokušaja koji su završili totalnim fijaskom.

"Sad očekuju da će narod sam od sebe razdvajati otpad. To se nigdje u svijetu nije samo od sebe desilo. Svijest o potrebi da se otpad razdvaja formira se strpljivim radom, edukacijom, ali i kaznenim mjerama. U zvaničnom izvještaju Rada je navedeno da su oni zadnjih nekoliko godina reciklirali samo desetak tona plastičnog otpada što je ništa. Samo u FBiH se godišnje izgubi barem deset miliona KM na plastičnim bocama koje nisu recikirane", kaže Podić i napominje da jedna tona plastičnih boca košta 500-600 KM što znači da država gubi ogromne novce zbog ne postojanja reciklaže i time stvara veliki problem okolišu.