Welcome Mr. Zisko
Raspištoljili se jučer u izjavama bh. političari zbog pobjede Donalda Trumpa na američkim izborima. Pisali mu i Bakir i Dragan i Mile. Oglasio se i Fahro. Svi čestitaju i očekuju dobru saradnju. Baš kao da ne znaju da Trump, barem u ovoj svojoj ranoj fazi “lidera slobodnog svijeta”, zapravo pojma nema gdje se nalazi Bosna i Hercegovina. Doduše, Melania bi mu ponešto od geografije i arhitekture Balkana mogla razjasniti. Ukoliko novopečenu prvu damu već nisu izdala krhka sjećanja na rodnu Deželu.
Ipak, najupečatljivije su tokom jučerašnjeg dana o Trumpu i budućoj US politici prema BiH govorili Borjana Krišto, Šefik Džaferović i Nikola Špirić. Njih troje su u centralnom dnevniku neke od ovdašnjih TV-mreža, istovremeno i bez uobičajenog prethodnog dogovora, dakle nacionalno složno i izbalansirano, uglas poručili “kako znaju iz iskustva da se zbog promjene administracije ne mijenjaju američki prioriteti u BiH”. Svejedno je, tvrde Krišto, Džaferović i Špirić, da li je u Bijeloj kući demokrata ili republikanac, za nas je to potpuno nevažno, kažu. Pritom su poručili i da je posve normalno da se u Americi smjenjuju stari i dolaze novi ljudi. Tako je i s Trumpom, zaključuju mudro.
S obzirom na to da se radi o promišljanju tri politička veterana koji se punih dvadeset godina smucaju po različitim nivoima izvršne i zakonodavne vlasti u državi BiH i njenim entitetima, nemamo razloga da sumnjamo u ispravnost izrečenih procjena oko naše budućnosti s Trumpom. Jer ko bi to, pošteno govoreći Duške vam Jurišić, to znao bolje od Borjane Krišto koja je na TV-ekrane i u naše živote zakoračila kao tek svršena studentica prava, a danas bi toj “bivšoj sebi” komotno mogla biti majka ili baka, u teoretski najzrelijem slučaju.
Isto je i sa Šefikom Džaferovićem čiji se dokumentaristički videohodogram starenja može pronaći u svakoj solidnijoj medijskoj arhivi koja pedantno bilježi njegovu razigranu i veselu bezbjednjačku mladost, onda prve bore i, na koncu, sijedu takozvanu mudrost. Ima li išta radosnije od toga ako se, poput vječitog Nikole Špirića, nikad nisi morao fotografisati i trošiti novac na razvijanje slika, samo da bi se u starosti kasnoj podsjetio kako si nekada izgledao? Špiriću je umjesto kopanja po prašnjavim porodičnim fotografijama dovoljno nazvati centralu PTPC-a i zamoliti da ga spoje sa šefom arhiva koji će mu u digitalnoj formi, bez neugodne prašine od koje se kiše, onako gospodski na mail, proslijediti fotografije iz vremena kad je predstavljao tek talentiranog i perspektivnog političkog spletkaroša iz Drvara...
U civiliziranim zemljama političari odlaze i prolaze, sve se mijenja osim kamenja. Samo su u Bosni i Hercegovini oni kano one klisurine iz nekadašnje himne jedne nepostojeće zemlje. Klisurine koje nas vuku na dno, tamo gdje već dugo tavorimo bez obzira na to, kako ono kažu, da li u Bijeloj kući sjedi demokrata ili republikanac.
Jučer komšija Gari kaže da ga nisu iznenadili rezultati izbora u Americi. “Pravo da ti kažem, Hillary meni nije ništa posebno pa mi je zato bilo i svejedno”, govori Gariša. “Ali, korisno je da je pobijedio Trump. Čisto kao dokaz da i preko velike bare, a ne samo u Goraždu, postoji, živi i radi Zisko.”
Zna Gari kad ga krene... Welcome Mr. Zisko.