Nedžad Latić: Jednog dana će Bosna od Turske tražiti izručenje Bukvića kao što Erdogan traži izručenje Gulena od SAD!

Uskoro bi Bošnjaci mogli shvatiti da je Amer Bukvić izvršio ekonomsko-medijski puč u Sarajevu, sa ništa manje opasnim posljedicama po metropolu BiH od onih koje Turci pripisuju Fetullahu Gulenu i njegovoj famoznoj mreži FETO prilikom pokušaja ljetošnjeg vojnog udara.

Piše: Nedžad Latić (The Bosnia Times)

Odnosi Turske i Bosne su permanentna tema svih historičara i analitičara sa Balkana. To je sasvim razumljivo znajući historijski odnos bosanskih muslimana prema Carigradu. Koliko god ovi odnosi izgledali „bratski“ oni, zapravo, nikad nisu bili baš takvi. Prije bi se moglo reći da su puni kontroverzi i paradoksa. To najbolje pokazuju česte pobune bosanskih muslimana protiv centralne vlasti. Zašto su se one dešavale? Neki historičari smatraju da su te pobune bile usmjerene protiv reformi Osmanske imperije, pa su ih smatrali najkonzervativnijim dijelom Carevine. Za njih su reforme bile samo dokaz slobosti centralne vlasti i urušavanja Carevine. Živeći okruženi kršćanskim narodima, bosanski muslimani su znali da slabost centralne vlasti i Carevine znači i njihovo osobno urušavanje.

Novi begovat

Naravno, nisu bosanski muslimani, samo iz straha od okolnih kršćanskih naroda, bili antireformski nastrojeni, bilo je tu i socijalnog aspekta. U okvirima Osmanske carevine, bosanske age i begovi imali su povlašten položaj, naime, oni su bili nešto poput srednjovjekovnih feudalnih gospodara, mali suvereni na svom imanju. Reforme su za njih značile samo ukidanje povlaštenog položaja. Živeći među slovenskim narodima i jasno znajući da sami pripadaju slovenskom etnosu, ali povlasticama i interesima osjećajući se bliski Turcima, oni su oduvijek nastojali da u okvirima Osmanskog carstva za sebe isposluju najbolji mogući poredak. U tom smislu pokret Huseina-kapetana Gradaščevića imao je za cilj da u okvirima Osmanske carevine, a kroz autonomiju Bosne, izdejstvuje povlašten položaj za bosanske age i begove, tvrde neki historičari. Stoga, kako tvrde isti, i danas bošnjaka politička elita mašta o tom periodu i u Erdoganovoj neoosmanskoj projekciji Balkana  vidi mogućnost za povratak tog vakta i zemana kad su oni bili gospodari života i smrti u Sarajevu.

Navodno je Ismet Ineni, politički nasljednik Kemala Ataturka,  jednom prilikom rekao da nema Turske bez Bosne. Aktualni bošnjački establišment skoro jednoglasno tvrdi da nema Bosne bez Turske. Stoga se tako transparentna podrška Bakira Izetbegovića „bratu“ Redžepu Tayibu Erdoganu tumači kao podrška centraliziranoj i jakoj Turskoj, bez koje, prema njemu, nema Bosne.

Slično bosanskim muslimanima nekad, današnji bošnjački narod i lideri strahuju od nestabilne i slabe Turske koja, prema njihovom shvatanju, može značiti samo slabost njihove pozicije. S druge strane, za Srbe, pa i Hrvate, Turska je najbolja kad je bolesnik na Bosforu. Ali geopolitičke želje Bošnjaka i Srba u pogledu Turske su beznačajne u odnosu na želje iz Washingtona i Moskve.

I nek' priča o geopolitički željama (o)stane na tome!

Da se vratimo na refleksiju tih odnosa na društveno-političku zbilju Bošnjaka. Po svemu sudeći, povijest se ponavlja u segmentu da je jedna grupa za sebe izdejstvovala povlašten položaj kakav su imali age i begovi u Bosni. Radi se o grupi familija koja čak ima begovske korijene. Kako su familije Izetbegovića, Čengića, Bukvića, na primjer, po društvenom statusu bili pripadnici višeg staleža u vrijeme turskog vakta i zemana, tako su i danas. Oni posjeduju ili kontroliraju ključne tokove novca usmjerene upravo iz Turske i drugih islamskih zemalja prema Bosni. Oni su tako postali bukvalno vlasnici Grada koji se tretira kao njihov posjed/leno! Sa zgradama BBI centra i SCC (Al Shiddi), bukvalno su preuzeli za sebe „srce“ Sarajeva. Preostala im je još Skenderija na koju su „bacili oko“ i proces privatizacije ovog kompleksa je već u toku! Vodi  ga, naravno, direktor BBI banke Amer Bukvić.

Zeleni Valter

Tako Amer Bukvić zaista postaje novi „zeleni“ Valter, kako se i predstavio kada je otvarao prvi Sarajevo business forum  (SBF) ispred BBI centra. Iako su tadašnji lijevi mediji poput Oslobođenja i Slobodne Bosne kritizirali „halal“ business kao „bibiaizaciju“, što će reći šerijatizaciju Grada, nisu ni slutili da se Bukvić ne šali i da zaista vjeruje da će on biti novi Valter. Uporedo sa business ofanzivom, (pot)kupljivanjem istih tih medija, potom i političara pa i samog lidera ljevice Zlatka Lagumdžije, uslijedila je ideološka haranga na Vladimira Perića Valtera kao komunističkog agenta OZNE koji je navodno prokazao oko 700 sarajevskih muslimana kao okupatorskih kvislinga, pa su ih stoga partizani nevine strijeljali!

Danas je u sarajevskim medijima Bukvić vrlo afirmativno zastupljen, jer iza sebe ima moćne marketinške i PR agencije, poput MITA-e u vlasništvu Ejuba Kučuka, protiv koje se vode istrage zbog osnovane sumnje za reketiranje medija i pranja novca. Povrh svega, Bukvić „koristi usluge“ najmoćnijih security agencija. Novodno je baš Bukvić (ot)kupio jednu od najvećih security agencija čiji je vlasnik jedan od savjetnika Bakira Izetbegovića za pitanje sigurnosti.

Bukvić izgleda sramežljiv, samozatajan i nenametljiv čovjek mladolikog izgleda. Stoga malo ko može povjerovati da kontrolira i posjeduje ovoliku finansijsku i medijsku moć. On i nije kreator svog businessa! On je samo pijun jednog tursko-bošnjačkog lobija koji ga je kao svog pijuna odabrao još kao studenta u Maleziji. On je bio student  dr Mustafe Cerića, dr Fikreta Karčića te dr Ahmeda Davutoglua. Dodali se tome da je kao mladi aktivista SDA u Muslimanskom omladinskom savezu (MOS) dobio stipendiju od Hasana Čengića, sa još pedesetak takvih bošnjačkih studenata, koji su u vrijeme rata studirali u Maleziji, ram za sliku Bukvića kao „lutka prostituka“ može biti upotpunjen. Cerić je iz Malezije postavljen za reisa, Karčić će se nakon rata vratiti na Pravni fakultet u Sarajevo, te (p)ostati reisov savjetnik, a Davutoglu će postati ministar vanjskih poslova, pa predsjednik AK Partije, pa čak i premijer!

Još je dobro obavješteni Darko Tanasković, beogradski orijentalist, i Miloševićev ambasador u Turskoj, u jednoj studiji o neoosmanizmu uočio vezu AK Partije i Islamske banke za razvoj u Džeddi, ustvrdivši da je brat bivšeg premijera Turske Durguta Ozala, Kerim radio za ovu banku, kao i Abdullah Gull, bivši predsjednik Turske. Na to Gullovo mjesto u Džeddi, Čengić je poslao svog prijatelja Husejna Živalja, a ovaj će svog komšiju Bukvića i brata Seju postaviti za direktora BBI banke, odnosno BBI centra.

Ako se pođe od maksime koja se pripisuje bankarskom tajkunu Mayer Amschel Rothschlid koji je rekao : "Dajte mi kontrolu nad opskrbom novcem nacije i ne zanima me tko kroji zakone“, onda je jasno u čijoj glavi je nastao koncept „bibiaizacije“ Sarajeva.  Svemu ovom treba dodati Bukvićeve izjave, a to bi citirao samog Erdogana, kako će od SBF-a napraviti Balkanski Davos i pred očima čitaoca može bljesnuti profil novog „zelenog“ Valtera!

Međutim, ako bi neko smio istražiti (dovoljno je proguglati) Bukvićeve nebulozne laži, kako će, na primjer, poslije svakog SFB u BiH biti investirano najmanje desetak milijardi KM, kako će od Sarajeva napraviti najveći studentski kampus u Istočnoj Evropi od 30-tak hiljada studenata, te kako će se nakon svega uposliti oko 600 hiljada radnika, vidjeli bi da se radi o običnom megalomanu opsjednutom bolesnom vizijom da će jednog dana on biti novi Valter i da će bista sa njegovim likom biti postavljena na platou ispred BBI centra, odnosno mjesta sa kojeg je prvi put rekao: “Das ist Walter!“

Sve ostalo je, najvjerovatnije puko pranje novca sa Istoka, od Azerbejdžana preko Turske do zemalja Arapskog zaljeva! Uz sav ovaj, najvjerovatnije „prljavi novac“, Bukvićeva valterovska vizija od Sarajeva pravi balkansku Lampeduzu, gdje se masovno doseljavaju afro-azijske grupacije nomada koje sanjaju da se jednog dana domognu Evrope!

Stoga, čim se formira agencija za spriječavanje pranja novca i počne ozbiljno djelovati, a to će konačno morati uraditi međunarodna zajednica zbog sebe, Bukvićeva vizija će se raspršiti kao mjehur od sapunice! Tek tada će Bošnjaci shvatiti da je Bukvić izvršio ekonomsko-medijski puč u Sarajevu, sa ništa manje opasnim posljedicama po metropolu BiH od onih koje Turci pripisuju Fetullahu Gulenu i njegovoj famoznoj mreži FETO prilikom pokušaja ljetošnjeg vojnog udara.

Bukvić će tada pobjeći u Tursku gdje ima stan(ove) i gdje može zatražiti zaštitu od svog bivšeg profesora i mentora Ahmeda Dvautoglua! Da, Bošnjaci će imati pravo tražiti njegovo izručenje od Erodgana kao što on traži izručenje Gulena od SAD! To će biti pravi test tvrdnjama da  nema Turske bez Bosne i obrnuto!