FADIL I JELKA: Srce, ruke i lopata
Vlasti žele povećati porez na plaće. To se najavljuje u udarnom naslovu današnjeg Dnevnog avaza. Ljudi su se raspitali i doznali da će o ovom prijedlogu raspravljati i Ekonomsko-socijalno vijeće FBiH. Sudeći po dosadašnjim iskustvima, kakva god da se odluka tamo donese, premijer Fadil Novalić i njegova najbliža saradnica u federalnoj Vladi, ministrica finansija Jelka Miličević, uradit će onako kako su (is)planirali, a plan je dodatno pritiskanje poreznih obveznika kako bi se namirila opustošena entitetska blagajna. Malo li je MMF-ov kredit, nedovoljne su bile porezne škare čak i za mizerni topli obrok, gladna usta budžetske hobotnice, naime, valja nahraniti iz džepova radnika i poslodavaca.
Nedavno je, govoreći za novi.ba, dr. Mehmed Jahić s Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, rad Novalićeve Vlade profesorski ocijenio katastrofalnim. “Ovo što Novalić radi je na nivou mjesne zajednice. To je zato što se ovdje na važne izvršne funkcije postavljaju ljudi koji za to ne ispunjavaju neophodne uvjete. Sve su to loši stranački kadrovi. Nijedan federalni premijer nije bio ozbiljan ekonomista a bez toga nam nema napretka. Uostalom, zašto uopće onda školujemo ekonomiste ako će nam vlade voditi mašinski inžinjeri, poljoprivrednici i politolozi?”, poentirao je za naš portal dr. Jahić.
Da se zbilja radi o izvanrednoj i lucidnoj analizi ovdašnjeg stranačkog kadroviranja, možemo se uvjeriti svakodnevno. Vlade u BiH na različitim nivoima i ne služe ni za šta drugo nego kako bi zadržavanjem statusa quo ekonomiju ove zemlje držale u talačkoj krizi. Već sam o tome više puta pisao, to da zbog nepostojanja realne i jasne vizije razvoja Bosna i Hercegovina gubi dragocjeno vrijeme ostajući prikovana na evropsko začelje po svim mogućim ekonomskim parametrima međunarodnih finansijskih institucija. Posljednji od njih je i izvještaj “Doing bussines” Svjetske banke koji je našoj zemlji dodijelio titulu neprikosnovenog evropskog fenjeraša. Al’ džaba se na to upozorava kada čelnici vladajućih stranaka dobro znaju da su samo jednim naručenim novinarskim tekstom ili prilogom na televiziji u stanju umiriti javnost koja kao da jedva čeka da joj neko makar i slaže da će se, kol’ko sutra, zapuštene livade i napuštene fabrike pretvoriti u pokretače razvoja i, kako ono kažu, “najveće gradilište u Evropi”. Zlatna ribica pamti najduže tri sekunde. Glasači, očigledno, i nešto kraće...
Za ove dvije godine otkako interesno-dvonacionalna vlast SDA – HDZ (s promjenljivim sporednim ulogama DF-a i SBB-a) provodi reforme, koje su se u međuvremenu pretvorile u nemilosrdno porezno cijeđenje svakog čovjeka koji bi da živi od vlastitog rada, ovdje zapravo ništa konkretno nije napravljeno. Osim što smo izgubili dragocjeno vrijeme i uspjeli se dodatno zadužiti za najnovijih milijardu maraka koje će vraćati nove generacije ko zna kako i ko zna kad. Projekti što su u vrijeme mandata prošle vlade značajno uzeli maha i od čije su se realizacije počeli osjećati pozitivni efekti, poput onih iz, recimo, cestogradnje i energetike, potpuno su zaustavljeni. Da stvar bude gora, vladajuća koalicija nije u stanju riješiti čak ni kadrovske križaljke na rukovodnim pozicijama u JP Austoceste FBiH, pa im direktori u ve-de mandatima služe tek za popunjavanje prvih redova u publici tokom sponzoriranih prigodnih manifestacija na kojima se prezentiraju ambiciozni planovi i agende, reforme i studije izvodljivosti.
Prije više od pola stoljeća, za nepune tri godine udarničkog rada, u promet je pušten autoput Beograd – Zagreb u dužini od 393 kilometra. Vlasti bivše države nazvale su ga “Autoput bratstva i jedinstva”. I danas je to moderna i, vjerovatno, najprometnija autocesta na Balkanu. Ukoliko ih u međuvremenu ne smijene zbog nesposobnosti (u što, poznavajući ekonomsko-političku logiku Bakira Izetbegovića i Dragana Čovića, čisto sumnjam), Fadil Novalić i njegovi ministri će naredne godine svečano obilježiti jubilej od hiljadu dana na vlasti. Tokom kojih nećemo dobiti niti jedan metar u odnosu na onih 393 kilometra autoceste koje su građevinske firme i Titovi omladinci izgradili uz pomoć krampe i lopate. I recite mi onda, pitam ja vas, da li ovdje i sada imamo problem sa zastarjelom mehanizacijom ili pogrešnim stranačkim kadroviranjem?