Elvir Dugalić: Skupljam novac za transplantaciju bubrega dok je moj novac u tuđim džepovima

Elvir Dugalić, uvaženi sarajevski prosvjetni radnik, cijeli život proveo je na pravoj strani historije. Još od "mladalačkih dana", kada je, slijedeći svoje snove, diplomirao na sarajevskom Fakultetu političkih nauka i Filozofskom fakultetu, pa do danas. Ovaj sociolog, dokazani patriota, obraz je sačuvao, kako u ratu, tako i nakon rata. Proveo je četiri godine na liječenju u SAD-u, gdje se i akademski specijalizirao.

Prof. dr. sc. Elvir Dugalić danas ponovo vodi bitku za svoj život, a vlasti, odnosno njihove institucije, usljed nedaća koje su ga zadesile samo mu otežavaju situaciju, da ne kažemo pogoršavaju. Svoju potresnu životnu priču, profesor Dugalić ispričao je u intervjuu za Novi.ba.

NOVI.BA: Profesore, ovaj grad i ovo društvo Vas poznaju kao žustrog i nadasve čestitog borca za pravdu i jednakost. Danas, nažalost, vodite neke druge bitke. O čemu je riječ?

DUGALIĆ: Tačno, danas vodim bitku za svoj život. U pitanju je moje zdravlje, potreban mi je novac za transpalntaciju bubrega. Imam nažalost svoj novac koji bi mi bio dovoljan, ali taj novac je u tuđim džepovima.

To se odnosi na novac od kredita za stan koji sam podigao prije deset godina, a građevinska firma "Vranica" nikad nije napravila taj stan. Takođe je sudska presuda donesena prije pet godina, i trebalo je da mi se vrati novac sa kamatom koja iznosi 12 posto, to bi bio iznos više nego dovoljan za transpalntaciju bubrega. 

Isto tako i Vlada Kantona Sarajevo mi duguje novac prema pravosnažnim presudama na osnovu nedovoljno isplaćenih toplih obroka, regresa i odgovarajućeg koeficijenta za platu. Hajde da javnost upoznam sa ovim problemom, da ga ne guramo pod tepih jer to nikad nisam radio.

Nema čega da se bojim, osim Boga. Uostalom čovjek ne daje nafaku, već nafaka je od Boga. Vranica pljačka bez granica!

Možda bi vizionar i dokazani neimar mogao nagovoriti bivšu suprugu, da "njen" Avaz postane strateški partner "Vranice ". Tako bi se na najbolji način odužio Vranici, radnicima koji su mu izgradili najviši, najljepši, najtoranj na Balkanu. Prije roka. 

Prije nekoliko godina je u dnevnim novinama objavljen drugi javni poziv za prodaju materijala i rezervnih dijelova, inventara, gotovih i nedovršenih proizvoda u vlasništvu "Vranice ". Da ironija bude veća, firma čijem je konačnom uništenju doprinio, oglas o rasprodaji objavila je u njegovom "Dnevnom avazu"! 

Agonija "Vranice" započela je prije deset godina, a preduzeće je krah doživjelo nakon što su radnici "Vranice" napravili građevinski podvig izgradivši Avaz Twist Tower prije roka. Iako je "Vranica" bila angažovana na još nekim velikim poslovima, mnogi propast ovog nekadašnjeg giganta povezuju upravo sa izgradnjom tornja, za koji je svojevremeno bivši direktor te firme Edin Zekić, tvrdio da je posao decenije. Ali, ubrzo po okončanju izgradnje Avaz Twist Towera počeli su štrajkovi radnika, koji su tražili da im se isplate višemjesečne plate i doprinosi za zdravstvo i penzijsko osiguranje koje im je firma dugovala .

Uzaludni su bili štrajkovi radnika koji su tražili ono što su pošteno zaradili. Nije im pomoglo ni 50 hiljada KM koje je u ljeto 2009. godine, na molbu Sindikata, na račun "Vranice" uplatio provjereni prijatelj radnika ovog preduzeća. Konačno, početkom aprila Općinski sud Sarajevo donio je rješenje kojim je otvoren stečaj postupak pod imovinom "Vranice".
Sud je ovo rješenje donio po prijedlogu za otvaranje stečajnog postupka, koji su krajem januara, putem punomoćnika podjelili radnici Vranice. Musto Avdić i drugi su to uradili iz razloga platne nesposobnosti firme, a s obzirom na utvrđena neisplaćena potraživanja iz radnog odnosa.

NOVI.BA: Ko je imenovan za stečajnog upravnika?

DUGALIĆ: Za stečajnog upravnika imenovan je Mustafa Handžo, a stečajni postupak otvoren je 13. aprila 2012. godine. Prema navodima stečajnog upravnika Handže, u slučaju Vranica, moguća su dva scenarija: prvi reorganizacija firme i pronalazak strateškog partnera, a drugi je likvidacija firme. Čovjek postao slavni Spilberg!

Vranica je najvećim dijelom pod hipotekom banaka. Ovdje valja spomenuti i to da je svojevremeno i "Avaz-roto press" kupovao dionice "Vranice" i to u vrijeme kad su kontraverzni srbijanski biznismen Miroslav Mišković i naš neimar imali zajedničku firmu President nekretnine. U to vrijeme Miškovićeva Delta kupila je Standard, čiji su proizvodni pogoni na Stupu .

Dvojac slavni , bio je zainteresovan za preuzimanje propalog Sarabona čije su proizvodne hale i prateći objekti također na Stupu. Iz tog razloga je svojvremno zainteresovanost Radončičevog Avaza da kupovinom dionica preuzme većinski paket Vranice, koja na Stupu raspolaže sa 70 hiljada kvadratnih metara građevinskog zemljišta, izgleda logično i poslovno apsurdno. Naravno, njega je interesovalo 70 hiljada kvadratnih metara građevinskog zemljišta, a nipošto građevinska firma Vranica .

Dok je bio direktor Vranice Naser Daca tužio sam Vranicu (Daca me je vukao žarkonski za nos i zavlačio dvije godine) i dobio nakon spora pravosnažnu presudu. Godišnja kamata je 12 posto, a 9. decembra će biti pet godina od presude. 

Ove godine, 7. septembra, zakazana je Skupština glede Vranicinih dugovanja. Vlada Federacije se obavezala da će pomoći građevinsku firmu, ali banke više neće čekati, najkasnije 21. decembar 2016. godine. Jako tragično. Da je čistačica bar završila u zatvoru, ali niko nije odgovarao. Apsurdno!

Mi smo, inače, zemlja puna apsurda. I Albert Camus bi nam pozavidio na vještinama. 

NOVI.BA: Već ste ranije govorili da su Vam vlasti, odnosno njihove institucije, usljed nedaća koje su Vas zadesile, samo otežale situaciju, naročito imajući u vidu da su sredstva za liječenje trebala da Vam budu osigurana. Možete li nam to pojasniti?

DUGALIĆ: Obratio sam se nadležnim institucijama i tom prilikom sam obrazložio svoju situaciju. Obratio sam se Vladi Kantona, Ministarstvu za obrazovanje i mlade, Skupštini Kantona, Ministarstvu finansija. Neki od njih se nisu ni udostojili da mi odgovore, a odgovor ostalih je bio uglavnom prebacivanje odgovornosti sa jednih na druge, te prebacivanje da se javim Ministarstvu za boračka pitanja. 

Nažalost nadao sam se da će ove institucije koje sam naveo biti blagonaklone prema čovjeku koji im je u izvjesnom smislu upravo i omogućio da sjede na mjestima gdje sjede. 
Ali izgleda mi da smo suvišni i previše nevažni za njih.

Možda smo pogodni za fotografisanje uz neke važne datume, ali za ovakvu brigu koju bi trebali na prvo mjesto staviti nisu izgleda ni sposobni ni zainteresovani. Koliko znam i koliko se sjećam borci iz Drugog svjetskog rata - Titovi partizani su bili privilegovani za sve što se ticalo njihovog života i egzistencije. Bili su cijenjeni i poštovani od najbezazlenije sitnice, pa do raznih drugih privilegija. 

Nisam usamljen kada kažem da će uskoro borci iz rata 1992-1995., biti upotpuno marginalizirani, bez privilegija ikakvih. Zar nije sramotno da jedna firma koja je bila građevinska firma dobro poznata i vrlo uspješna, obespavi i opljačka jednog heroja grada?! Ja to smatram pljačkom! Iz mog džepa i džepa moje porodice je ukraden novac, i ko će meni vratiti taj novac? Ko će i da li će iko odgovarati za to? Meni se i dan danas već deset godina odbija rate za kredit, a oni sjede u udobnim foteljama i govore kako nisu oni odgovorni! Ko jeste odgovoran? Ima li tog časnog političara koji će izaći i reći: ja sam taj, mogu uraditi to i to, i do tog datuma?

Uzeli su mi drugim riječima i novac i pravo na pristojan život. Krov nad glavom. Isto tako, mada se radi o mnogo i manjoj sumi novca je urađeno kad su odlučili da smanje primanja zaposlenika i na pravosnažne tužbe ne odgovaraju nego sukcesivno i prema kojekakvim zaslugama pojedinaca i poznanstvima, te tužbe se isplaćuju, a ljudi bez poznanstva i rodbinskih nepotističkih veza, jer kod nas nema korupcije sve je nepotizam, a ljudi bez takvih etiketa su stavljeni na listu čekanja . 

Šta čekaju? Da ljudi umru? Neki uposlenici su naplatili i prvu i drugu i treću tužbu. A neki nisu ni jednu!

Nisam se za to borio i nisam za to ranjavan, ne za ovakvu vlast. Ova vlast je bez srca. Ja nisam osjetio ničiju brigu od ljudi koji su na vlasti. Niko od njih me nije pozvao na kafu da razgovaramo oči u oči i da mi kažu koliko mogu i šta mogu, a šta ne mogu. Da osjetim da sam dio društva i dio brige njihove za mene. Ne može a da ne boli čovjeka kada pogleda vozni park naših zvaničnika - uvaženih! Koliki su im telefonski računi? Ja sam neke podatke čuo , a koji su provjereni da se kreću i do 5000,00 KM, ali ne bi imenovao. 

To je naš novac! To je i moj novac koji mi treba da živim, da mi se omogući da živim, da radim i da budem još dugo ogledalo mladoj raji! 

Koliko vrijedi njima prosuta krv? Ljudi koji su se borili i ostali bez zdravlja ili bez dijelova tijela? 

U aprilu ove godine kada sam bio u bolnici imao sam neugodnosti na Klinci za vaskularnu hirurgiju, intervenisao je Ministar obrazvanja i mlade KS moj imenjak prof. dr. Elvir Kazazović, i ovim putem medijskim mu se zahvaljujem, jer nakon njegove intervencije u sali za operativne zahvate su mi pustili uz operaciju hard rock grupu Bon Jovi, grupu koju jako volim i govorili da ne mogu da budu nježniji nego što jesu.

Mada ne štitim više nikog, radi se o neetičnosti doktora Vukasa Harisa i njegovom pristupu, a operaciju je izvela doktorica Alma uz asistenciju i nadzor doktora Dragana Totića. Dobar dio Skupštine Kantona bio je vani u toku rata, a sad kao oni dijele sudbine. Ma smiješno , i nemoj mene , nemam vremena , pa on je bi dječak od sedamnaest godina , a sad se ušutio, zaboravio ko mu je glavu sačuvao? 

Antisklerin nije skup, toplo ga preporučujem! A zamislite da se Vama nešto ovakvo slično desi, što ja ne želim ni najvećem dušmaninu. 

NOVI.BA: Objavljeno je da je za Vaše liječenje u Francuskoj, u Kliničkom centru u Grenoblu ili Barceloni u Španiji, neophodno skupiti 80.000 KM. Dokad je neophodno skupiti ta sredstva?

DUGALIĆ: Sredstva za liječenje treba skupiti što prije, do početka decembra bih trebao imati novac kako bi mogao otići sa donorima na kontroni pregled u Francusku i zakazati transplantaciju. Sve poslije je prilično kasno i prekasno. Jer organi dijalizom koroziraju stare, dijaliza produžava život , ali ga i uništava stihijski . Redovno gledam ljude na dijalizi koji su u beznađu , ne vide svijetlu tačku! 

U takvim situacijama treba biti psihički jak i sve to izdržati, što je moram priznati jako teško. Pa ovo je zadnji korak, odnosno ovo su zadnji koraci koje mogu napraviti ovi nesposobni i nedobronamjerni ljudi. Činjenica je da treba neka radikalna promjena. 

Možda na vaspitanju ljudi, na njihovom odgoju, edukaciji u svakom smislu. Nije sve crno, jer znamo da ima dobrih ljudi, ima onih koji pitaju za mene, koji me zovu i nude svoju pomoć, to su obični, a veliki ljudi, ljudi koji su zajedno sa mnom prešli isti put, a i oni koji znaju cijeniti ono što sam učinio za njih ili njihovu djecu. 

Neki se probude tek onda kada neke od medija kontaktiram, dam intervju. Ja bih volio zaista da ne moram kontaktirati nijedan medij, ni printani, ni elektronski da osjetim da se cijeni ono što sam uradio za njih i za našu zemlju i ovaj grad ! Trenutno sam na dijalizi. Nadam se da ću uz pomoć dobrih ljudi prikupiti sredstva za liječenje koja iznose 80 000 KM.
Ta sredstva koja su mi potrebna nisam u mogućnosti sam obezbijediti, a da mi se vrate moja sopstvena sredstva nudio sam da još jednog dijaliziranog pacijenta povedem o mom tršku na transplantaciju u emisiji Reflex, javno pred kamerama.

Kao patriota bio sam pripadnik Armije R BiH, ranjavan tri puta. Dobitnik sam najvišeg ratnog priznanja, te RVI sa visokim postotkom. Nikada nisam odustajao od borbe za odbranu države i njenih građana. Ove godine mi je otkazala funkcija bubrega, kao jedna od posljedica ranjavanja tokom rata 1992-1995. Dugogodišnji sam prosvjetni radnik i ogledalo mladih. 

Od mene mala raja imaju šta da nauči. Nastojim da nastavim sa normlanim životom i da na pošten način obezbijedim egzistenciju i pristojan život. Danas se borim za život!

Na osnovu pravosnažnih presuda po Kolektivnom ugovoru već više od četiri godine , Vlada i njene nadležne institucije duguju mi preko 20 000 KM . Isto tako , firma Vranica mi duguje finansijska sredstva koje sam 2006 . godine uplatio za riješenje stambenog pitanja , prije deset godina sam podigao kredit .

Zgrada se nikad nije počela praviti. Pravosnažna je i presuda nadležnog suda, po kojem bi mi trebala biti vraćena novčana sredstva koja sam uplatio , ali iako je prošlo više od pet godina nisu mi vraćena ta sredstva koja bi mi bila sasvim dovoljna za liječenje. 

Najednostavnije rečeno, prevaren sam od društva za koje sam se borio! Nakon mnogo medijskih istupa, objavljivanja te predhodnih obraćanja nadležnim institucijama, iste su ignorisale moj zahtjev, pravili se nevješti i lopticu prebacivali sa institucije na instituciju, te sam prinuđen da se obratim javnosti na ovaj način, da skupim neophodna sredstva za transplantaciju bubrega od strane živog donora kojeg imam. 

Nisam odustao ni u periodu 1992- 1995 od borbe, pa neću ni sad.

Donacije se mogu uplatiti na račun: 

SWIT 

UNCRBA22 

IBAN code: BA393387202882472761

UniCredit Bank (devizni račun) 

Giro Acc: 3389102509090857

UniCredit Bank (konvertibilne marke) 

Full beneficiary name: Elvir Dugalić 

Geteova br . 9 

Humanitarni telefonski broj:

090 292 000

NOVI.BA: Kao uvaženom prosvjetnom radniku, odnosno profesoru, potom patrioti i dobitniku najvećih ratnih priznanja, ne mogu a da Vas ne priupitam: gdje vodi cijela ova situacija kojom upravlja ovaj polusvijet?

DUGALIĆ: Tu se ne proizvode nikakve nove vrijednosti, ni materijalne ni intelektualne. To je ekonomski gledano pretapanje iz šupljeg u prazno. Građani plaćaju državu i arhitektima da srede papire, ali pri tom se ništa ne proizvodi. Isto tako mjera stručnog osposobljavanja bez radnog odnosa kratkoročno odgađa problem zaposlenja mladih, ali dugoročno ne može biti rješenje nezaposlenosti.

U boljem scenariju je odgoda problema, a u lošijem opasno obezvrijeđivanje cijene rada. Medijska propaganda naravno čini svoje i uvjerava javnost da je bolje išta nego ništa. Ono što me plaši jeste da se eksponencijalno udaljavamo od socijalno osjetljivog društva. Plaši me da razlike rođenjem sve više određuju sudbine ljudi.

Naravno da je uvijek socijalni backgraund znatno utjecao na rad i život pojedinca, ali sve je manje pokazatelja da vlastitim radom i upornošću možete nadoknaditi nepovoljnu startnu poziciju. Najbolje ljude, prije svega mislim na stručnjake, smo otjerali i tjeramo i dalje, i najveći dio tih najboljih ljudi širom svijeta obavlja značajne funkcije. Te funkcije zauzimaju djeca izbjeglica .

Hvalimo se pametnim Bosancima (što god da su ovdje , tamo ih svako oslovljava Bosancima ) po svijetu. I bivši i poratni bh.vrhunski stručnjaci su i sada najveći bosanski patrioti i najbolja su baza za ono što bi trebali svi bh. građani koji su otišli ili ostali tamo gdje su se zatekli i školovali. Jer, kada u konstituciji imamo zagarantovana građanska prava, onda ničim ne mogu biti ugroženi ni Kinezi, koji žive u BiH, ni Rusi, a kamoli izvorni i autohtoni, multietički, multikonfesionalni, Bosanci, prema kojima se ponašamo aprhejdistički. 

Eh, a šta će onda raditi ove silne stranke, od kojih se za većinu uspostavilo, da su više kriminogeni klanovi? Šta će one sutra raditi kada se ljudi jasno izraze da žele da žive životom dostojnog čovjeka , da ih više  zanima kvalitet škole u koje idu , da imaju dobar javni prijevoz , da imaju zaposlenje, mogućnost napredovanja, perspektivu i platu, nego ko se kojem Bogu moli, i da li se pozdravlja na tuđim jezicima. 

Preporučujem mladima da konačno shvate da nam vjersko-nacionalna zamka i nacionalne stranke nisu donijeli ništa dobro. Napravile su nam još veću zbrku da sada ne znamo gdje smo i šta smo. Politika je umjetnost mogućeg, koju ne mogu voditi amateri raznoraznih profesija i kriminogeni zaštitnici i nacionalnih i vjerskih interesa, koji se jedino mogu neodgovorno bogatiti na ovoj gluposti od države i gluposti svojih stranih stada.