Indijci su potpuno opsjednuti obaranjem Guinnessovih rekorda

Prvi put kada je Nikhli Shukla želio da obori Guinnessov svjetski rekord, oko dva miliona ljudi je odlučilo da učestvuje u njegovom poduhvatu.

Stojeći na improvizovanoj pozornici u januaru 2012. godine, Shukla je posmatrao gomilu kakvu nikada nije vidio u životu. Autoputevi su bili zatvoreni i on je morao 20 minuta da se probija kroz gužvu da bi došao do svog mjesta.

Ljudi su se pojavili nakon poziva lokalne zajednice da podrže Shuklu u njegovom obaranju rekorda za najveći broj ljudi koji su se istovremeno rukovali.

U posljednjih nekoliko decenija opsesija Guinnessovom knjigom rekorda doživjela je pravi bum u Indiji.

U ovoj azijskoj zemlji postoji nekoliko domaćih verzija poznate knjige - Knjiga rekorda Indija, Indijska knjiga rekorda i Limka knjiga rekorda - nazvana po jednoj vrsti limunade.

Međutim, Guinnessova knjiga privlači najveću pažnju i skoro jedna desetina prijava rekorda u ovoj knjizi danas potiče iz Indije.

2013. godine Indijci su prijavili oko 3.000 rekorda, odmah iza SAD i Velike Britanije, a broj indijskih nosilaca rekorda se u posljednjih pet godina povećao za 250 odsto.

Mnogi od rekorda su vezani za učešće velikog broja ljudi.

U Indiji se veoma lako može sakupiti gomila ljudi - najveći broj davalaca krvi (61.902) ili najveća moticiklistička piramida (201 motorista i deset motora).

Pojedinačni rekordi prikazuju maničnu kreativnost i vještinu.

Dlake iz uha dužine 18 centimetara, sviranje gitare na Mount Everestu, bacanje sijalica udalj, najveće makaze na svijetu, rečenica od 103 slova iskucana nosom za 47 sekundi, kotrljanje ispod 39 parkiranih automobila.

Har Prakash, star 72 godine, prekrio je svoje tijelo sa 336 tetovaže svjetskih zastava, ispio je bocu kečapa za 40 sekundi i usvojio svog šezdesetjednogodišnjeg zeta.

Nakon obaranja nekoliko drugih rekorda promijenio je ime u Guinness Rishi.
Shukla misli da zna razlog zašto ima toliko Indijaca koji su obarali rekorde.

"Moguće je da je Indija jedna od prvih zemalja svijeta kada je riječ o konkurenciji. Ovdje uvijek postoji više ljudi nego resursa i bezobzirna konkurencija predstavlja dobru osnovu za poduhvate u obaranju rekorda," smatra Shukla.

Jedan od rekordera je i Dinesh Upadhyaya iz Mumbaija koji jednu sobu svoje kuće koristi samo za vežbanje obaranja rekorda.

Dinesh nosi naočare sa debelim staklima i uske brkove i govorio je isprekidano.

"Specijalizovao sam postavljanje rekorda uz pomoć svojih usta - kaže, misleći na niz objekata koje je držao u ustima. Najviše zapaljenih svijeća u ustima, 1.279 bobica grožđa, 192 štapića za jelo, 1.001 slamčica."

Upisivanje u Guinnessovu knjigu rekorda predstavlja odličnu reklamu za zvijezde iz zemlje, koja je prožeta velikom količinom nejednakosti.

Tako je jedan pedesetogodišnji farmer iz okoline New Delhija kontaktirao Shuklu interesujući se za najveći broj čučnjeva uređen za jedan sat. On je decenijama vježbao čučnjeve ali tek je sada odlučio da pokuša da obori rekord.

"Moja kćerka treba da se uda sljedeće godine i ja ću uskoro u penziju. Želim da porodica njenog muža zna da mogu da uradim nešto tako i da vrijedim nešto," rekao je ovaj Indijac.

Iako ne zna da li će oboriti rekord, on je presretan jer su lokalne novine prenijele tu vijest i, ustvari, to je bilo jedino šta je želio.