"Kad sam studirala i radila po kafićima, padala sam od umora"
Ispovijest.
Kad sam studirala i radila po kafićima, padala od umora, uvijek sam maštala kako bi bilo dobro da radim u kancelariji, da sjedim i uživam (iako mi fax nema veze sa tim).. Ostvarilo se i mogu vam reći, jedno veliko bljak. Fizički nisi umoran, ali psihički zato ne znaš gdje si, a ljudi samo tračaju jedni druge, pametni su nevidljivi, dok se glupi prave pametni, itd.. Svi kažu da sam luda što hoću da dam otkaz, ali jednostavno ne mogu u takvom okruženju da radim, otimaju mi svu pozitivnu energiju što imam, nisam srećna.