Životna priča žene koja je odlučila da ne rađa djecu i zašto se ne kaje

Žene koje se odlučuju da ne rode djecu i posvete se sebi i karijeri, danas bivaju okarakterisane mnogim negativnim epitetima. Jedni kažu da su sebične, drugi da su oportunistice, a treći će već nešto smisliti, ali malo ljudi će prihvatiti takav stav kao ličnu, životnu odluku na koju svako od nas ima pravo.

Na site-u Time.com smo pronašli tekst autorice Bonnie Gayle, čiji vam dio prenosimo.

„To što nemam djecu omogućilo mi je da investiram u sebe. Sada mnogi pedesetogodišnjaci stipendiraju svoju decu ili im plaćaju vjenčanja ili im daju novac za stanove… A ja? Recimo da se moj život ne uklapa u tipični kalup. Mnogo godina ranije, odlučila sam da nemam djecu tako da mogu da se posvetim karijeri i povećanju zarade. Izbor, koji nekima djeluje neobično, donio mi je sreću  i finansijski uspjeh.

Sada, kada imam 51 godinu, knjigovodstvo mi donosi šestocifrenu brojku na račun svake godine, i imam svo vrijeme ovog svijeta da istražujem svoje strasti i živim onako kako mislim da je najbolje. Da sam prošla sve od pelena do školarine, ne bi bilo šanse da sada uživam u životu.

Mnoge žene osećaju prirodan majčinski instikt. Mislim da je to divno – svijetu je potrebno mnogo brižnih, posvećenih majki, ali ja se, jednostavno, ne uklapam u sve to.

Sjećam se da sam, kao mala, mislila da ne želim da budem mama kad porastem. Kada sam to saopštila majci, rekla mi je da ću promijeniti mišljenje kad budem starija. Ali nisam. Već u svojim ranim dvadesetim sam osjetila da majčinstvo nije raspoređeno u mojim „kartama“…

Moja želja za nezavisnošću i samootkrivanjem izgleda da je nadvladala potrebu za imanjem dece. Ali, lagala bih kada bih rekla da finansije takođe nisu imale ogromnu ulogu u odlukama. Odrasla sam u stabilnoj porodici koja je pripadala srednjoj klasi i moja radna etika oblikovala se vrlo rano.

Sa 28 godina osnovala sam svoj biznis. Od tada, posao je vrtoglavo rastao i zahtijevao je mnogo ličnog žrtvovanja, radne vikende i praznike. Bila sam zauzeta traženjem novih klijenata, zapošljavanjem, obukom i treniranjem osoblja, te usavršavanjem svojih vještina. Čak i da sam tada htjela djecu, logistika bi bila nenormalna.

Odluka da nemam djecu nije došla bez ličnih gubitaka. Iako sam nekoliko puta bila pred udajom, nikada se, zapravo, nisam odlučila na taj korak. Uvijek sam, na samom početku veze, bila iskrena oko toga da ne želim djecu, međutim većina mojih partnera mislili su da ću se predomisliti kada se zaljubim, što je uvijek vodilo do raskida i tugovanja.

Zašto se uopšte ne kajem

Kao što sam se i nadala, odluka da se odreknem majčinstva mi je donijela ogromnu finansijsku slobodu. Da sam imala djecu koju je trebalo da izdržavam, ne bi bilo moguće da potrošim toliku količinu novca na dodatni posao. Život bez djece mi je omogućio da uložim u sebe, u stvari koje me usrećuju.  Zvuči kao da nisam mnogo mislila o rađanju djece, ali to nije tačno. To nije odluka koju sam donijela sa lakoćom. Za to je bilo potrebno puno preispitivanja.

Kada sam imala 40 godina bila sam u ozbiljnoj vezi, za koju sam mislila da bi mogla voditi do braka. Međutim, on je jako želio djecu. Zato sam preispitivala sebe da li sam suviše rigidna zbog odluke da ne rađam. Na kraju, nisam mogla da opravdam postupak donošenja osobe na svijet ako nisam u potpunosti „u tome“ i veza se okončala.

Odluka da ne rađam ispostavila se kao pametna lična i, u mom slučaju, ispravna poslovna odluka. Pratila sam svoje srce i slušala intuiciju. Zaista volim osobu kakva sam postala. Umesto ulaganja u porodicu, uložila sam u sebe – a ono što sam dobila zauzvrat je bilo vrijedno truda.“

(radiokameleon.ba)