Nerealni puč, stvarno nasilje i stvarna prijetnja
U nastavku prenosimo kolumnu direktora istraživanja u SETA fondaciji u Washingtonu Kılıça Buğra Kanata.
Poznati roman Chrles Dickensa "Priča o dva grada" počinje sa poznatom rečenicom: "To je bilo najbolje doba i to je bilo najgore doba, to je bilo doba mudrosti, to je bilo doba gluposti, to je bila epoha vjere, to je epoha nevjerice, to je bila sezona svjetlosti i to je bila sezona tame, to je bilo proljeće nade i to je bila zima očaja."
Narod Turske proživio je sve ove stvari u jednoj noći, bilo je to poput filmske scene.
Bio je to nadrealan trenutak u historiji, ne samo za Tursku, već i za svijet. Turski narod, posebno mladi ljudi koji nikada nisu doživjeli pravi puč, bili su suočeni prijetnjom vojne intervencije i napada na državu. Kada je objavljen policijski sat i potvrđen udar, neki su čak gubili nadu i izražavali očaj. Buka niskoletećih borbenih aviona, zvuk metaka iz helikoptera, bombardovanje parlamenta i tišina i šok na ulicama desili su se u najmračnijem trenutku noći. Strani mediji počeli su širiti vijest da se desio državni udar, te da je vojska preuzele kontrolu nad vladom. Neki komentatori na stranim televizijama čak su počeli objašnjavati kako će puč spasiti Tursku i savez između Turske i SAD-a. Glavna vijest je bila da "turski predsjednik traži azil u Njemačkoj, ali je odbijen." Ljudi koji su preko društvenih mreža pratili događanja bili su zgroženi ovim genijalnim dezinformacijama i izdajom demokratskih načela i ideja.
Tokom najtamnijeg dijela noći, različiti segmenti društva ujedinili su se protiv puča i uz pomoć snaga policije, uspjeli smiriti situaciju. Hiljade turskih ljudi stajalo je ispred tenkova da brane svoju demokratski izabranu vladu. U Rusiji je to bio Boris Jeljcin, u Kini je bio nepoznati heroj, međutim, u Turskoj je bilo hiljade ljudi koji su odjednom izlašli iz svojih domova, ostavljajući svoju večeru na stolovima i punili ulice. Činjenica da je državni udar bio spriječen od strane ljudi pokazuje zrelost demokratije u Turskoj. Uz borbu naroda protiv puča učinjen je novi korak za završetak socijalne dimenzije civilne kontrole vojske.
Junaštvo i otpornost tek možemo shvatiti nakon što pogledamo nasilne videe na društvenim mrežama nastale te noći. Gledali smo kako su zgradu Parlamenta bombardovali, kako su napadnute Nacionalne obavještajne organizacije i hotel u kojem je boravio predsjednik Rcep Tayyip Erdogan. Nasilje i pokušaj državnog udara pokazuju još jednom da se Turska bavila vrlo drugačijom opašnošću u proteklih nekoliko godina.
Da je vojni puč bio uspješan, to je moglo rezultirati ogromnom tragedijom za Tursku i za region. Reakcija ljudi na državni udar pokazala je da državni udar može dovesti do nestabilnosti u Turskoj, ali i nesigurnost u regiji kao cjelini. Činjenica da je američki državni sekretar John Kerry odgovorio na pitanje o udaru naglašavajući stabilnost i mir u Turskoj bez naglašavanja činjenice da je u Turskoj demokratski izabrana vlada pod prijetnjom i da se turski narod suočava sa opasnostima vojne vladavine, šokirao je sve u Turskoj. Kakva god je Kerryjeva namjera bila, to što nije podvukao demokratiju, a umjesto toga naglasio stabilnost, pobudilo je negativne reakcije u ljudima u Turskoj. Izjava koja je došla nakon pokušaja puča nije zadovoljila nikoga u Turskoj.
Ukoliko u narednih nekoliko sedmica SAD ne učini nikakav korak u rješavanju ovih problema, ovaj trenutak će biti vrlo štetan za historiju svih bilateralnih odnosa.
izvor:dailysabah