'Iako su potpuni stranci za mene, zauvijek ću im biti zahvalna'

Podigla sam jednom knjigu iz biblioteke da pročitam. Sjećam se to nam je bila domaća lektira, pisana sitnim slovima, redovi skupljeni, a da stvar bude još gora imala je punih 500 strana. Uzgred budi rečeno veoma nezanimljiva knjiga, tematika koja mi uopšte ne odgovara. Međutim već nakon četrdesete strane primjetih na dnu hartije ispisane dodatne fusnote. Neko ko je tu knjigu ranije čitao pisao je motivacione poruke, nešto kao "Izdrži još malo, svejedno moraš pročitati", "Poslije ove strane kupi čokoladu od 250 grama", "I meni je isto dosadna ova strana", "Ovo ti je skroz nebitno, ništa se ne saznaje, slobodno preskoči", negdje su to bile čak lančane poruke, crteži, šale na račun pročitanog...To mi je mnogo pomoglo da pročitam djelo do kraja i veliko hvala tim ljudima koje nikada upoznati neću.