Feminizam - znak propadanja civilizacije?!
„Sada, ova žena nježnog glasa koju sam obožavao je nestala. Na njeno mjesto došla je žena koja misli da je njen glavni uspjeh u životu da bude što više kao muškarac – u oblačenju, u ponašanju, u sportu i dostignućima bilo koje vrste. Ova rastuća tendencija žena da zasjene muškost znak je civilizacije u propadanju” – tvrdio je Tesla 1924. godine.
Povijest feminizma vam je svima više - manje poznata, ali da vas podsjetimo da je ogromna i progresivna ženska borba započela još poslije Prvog svjetskog rata kada su žene, navodno zbog velike ekonomske krize, udaljavane sa posla i iz visokoškolskih ustanova. Tada su žene tražile samo ravnopravnost. Ravnopravnost u prilikama, moglo bi se tako reći. Dopuštenje da same biraju hoće li se školovati ili raditi.
Danas, u doba kapitalističke globalizacije, postavlja se pitanje što je to feminizam. Postavljeni su novi izazovi i žene su zaključile da je svakodnevno suočavanje sa raznim vrstama diskriminacije dovelo do toga da se pokret preoblikuje. Revolucionarni pokret koji, naravno, opet ide sa zapada, zove se Novi Feminizam.
Novi Feminizam zagovara potpunu slobodnu žena, u svakom smislu te riječi. Možemo reći da ovih godina doživljava svoj vrhunac. Muškarci se gledaju kao neprijatelji koji nam ne mogu doprinijeti ni u čemu.
Dok ovaj pokret u svijetu hara, u Bosni i Hercegovini pa ni u regionu, on nikada nije potpuno zaživio. Neke feministice koje su nekad bile u centru interesovanja, danas se gotovo i ne čuju, a to je zbog, kako one tvrde, ekonomske krize koja u ovoj državi ne prestaje i tako da je mogućnost da žene ne ovise o muškarcima, gotovo potpuno nestala.
S druge strane, imamo stručnjake koji tvrde da su na ovim prostorima, zbog tradicionalizma i patrijarhalnog odgoja, žene ipak shvatile da će na taj način ostati bez porodice.
Svjesni smo činjenice da su obje tvrdnje točne.
No, je li feministički pokret zaista tako dobar kao što nam ga zapad servira? Zar žena želi sebi "nametnuti" dodatan posao. Pored odgoja djece još i posao van kuće. Ili nas je na rad prisilila ekonomska kriza koja nam garantira to da se od jedne plaće ne može živjeti (ako imamo sreću da nam muž radi)?! Ako imamo mogućnost da ne radimo i da se posvetimo odgoju djece, zašto forsiramo karijeru? Je li zbog toga da se osjećamo društveno korisnim ili zato "što to tako treba"?
Na zapadu je brak postao misaona imenica, a pojam obitelji je ozbiljno narušen. Tradicionalni principi ljubavi i poštovanja potpuno su izgubili smisao. Djecu nam odgaja televizija, a o ulici da i ne govorimo.
Je li nam potreban isključivi Novi Feminizam ili smo potrebni jedni drugima?