"Više me ne privlači moja supruga"

To nije ono što ona zaslužuje. Ona je dobra žena. Divna žena. Bolja osoba nego ja.

Ali, više me ne privlači. Volim njen osmjeh, njen karakter, njenu toplinu i mudrost. Ali, mislim da počinjem da je volim kao što bi volio sestru, a to je grozno, naročito za nju.

Možda da smo u braku već 20 godina bi to bilo razumljivije i prihvatljivije, ali oženili smo se tek prije pet godina, ona je u srednjim 30-ima, a ja u kasnim.

Znam razlog zbog kojeg me ona više ne privlači, a opet ne postoji dobar način da se to kaže. Moja žena je postala debela.

Gledam je i ne mogu a da ne vidim njen podbradak, Bog zna da sam pokušao, ali za mene je on poput crne mrlje na bijeloj majici, ne mogu da ga ignorišem, tamo je.

Tokom tri godine ona je od žene srednje građe konfekcijskog broja 38 dogurala do broja 48, a na vidiku nije nikakva moguća promjena. Da, postoji razlog za to, niko namjerno ne želi da se ugoji. Ali, čini mi se da je pravi razlog nestao, sad je to situacija “ko je stariji: kokoška ili jaje” – moja žena se ugojila jer je počela da pije.

A, pije jer je nesretna. A, sada je nesretna jer je debela.

Isprobala je milion dijeta, teretana i raznih režima – ni jedan duže od nedjelju do dvije. Sve je to tako teško, kaže, i siguran sam da jeste, ali izgleda da nema laganog načina.

Da li je ljepota zaista isključivo unutra? Da li sam ja toliko plitak i površan? Ili sam samo čovjek? Skačem sa jedne na drugu misao već cijelu vječnost.

Želim da smrša, ne mogu da promijenim način na koji moj mozak radi. Želim da moja žena bude zdrava, samopouzdana i sretna, da bude ponosna na svoj izgled.