Kapitulacijom Atine snagama spartanskog vojskovođe Lisandra završio peloponeski rat

Kapitulacijom Atine snagama spartanskog vojskovođe Lisandra završio peloponeski rat
Kapitulacijom Atine snagama spartanskog vojskovođe Lisandra završio peloponeski rat
Peloponeski rat je sukob između Delskog saveza (predvođenog Atinom) i Peloponeskog saveza (predvođenog Spartom). Rat je, sa jednim prekidom, trajao 27 godina (od 431. do 404. god. pne.) i obuhvatio je skoro cio antički svijet. Rat je završio pobedom Sparte.

Peloponeski rat je sukob između Delskog saveza (predvođenog Atinom) i Peloponeskog saveza (predvođenog Spartom). Rat je, sa jednim prekidom, trajao 27 godina (od 431. do 404. god. pne.) i obuhvatio je skoro cio antički svijet. Rat je završio pobedom Sparte.

Rat se, generalno, može podeliti u tri faze:

Prva faza je trajala deset godina, od 431. pne. do 421. pne. . Karakterisana je kopnenim prodorima Peleponeskog saveza na Atiku i pustošenjem atinske zemlje. Atinjani, vođeni Periklom, su izabrali da ne ulaze u direktan sukob sa nadmoćnom dorskom vojskom, već su se oslonili na svoju flotu kojom su napadali obale Peloponeza i trudili se da ometu trgovinu Korinta sa Sicilijom. Taj period je obeležen i pojavom kuge, usled koje je Atina izgubila četvrtinu svojeg stanovništva i trećinu hoplita. Prva faza je okončana Nikijinim mirom 421. pne., koji je trebao da traje 50 godina .

Druga faza je trajala, takođe, deset godina od 421. pne. do 411. pne. . Najvažniji događaj je Atinski pohod na Siciliju (415. pne. ), prije svega protiv grada Sirakuze. Ekspedicija se, poslije pomorskog poraza u sirakuškoj luci, završila i katastrofom kopnene vojske. Atinske snage su izgubile preko 200 brodova i 35.000 hoplita. Poslije poraza Atina se našla u očajnom položaju, bez novčanih rezervi i sa sve nepouzdanijim saveznicima. Vrhunac krize predstavlja oligarhijski prevrat koji na vlast dovodi tzv. Veće od četiri stotine i otvoren raskol prevratnika sa flotom i vojskom stacioniranom u Joniji.

Treću fazu (od 411. pne. do 404. pne. ) odlikuju borbe za kontrolu Helesponta, preko koga se vršio uvoz žita i drvne građe iz oblasti oko Crnog mora. Tokom posljednjih sedam godina, atinska flota je očajnički branila konvoje. Iako su Atinjani imali znatnih uspjeha u bitkama kod Abida, Kizika i Arginusa, podlegli su posljednjoj bici kod Egospotama 405. pne. .
Rat se završio 404. pne. kapitulacijom Atine. Flota je zaplijenjena, zidovi koji su spajali grad sa Pirejom, trgovačkom i ratnom lukom su srušeni, a prekomorski posjedi su joj oduzeti.

Novo