''Poslije toga ni sama nisam znala da li sam pošla ili došla''

Od komšije je umrla mati .Moj otac nikada nije bio neki vjernik i tog dana me je stalno zapitkivao kako da izjavi žalost sinu te umrle majke.Poprilično je bio uporan sa pitanjima tog dana i stalno je ponavljao tiho " žao mi je zbog vaše majke moja iskrena sućut " bio mi je onako čudan , spetljan i smotan.Toga dana izašli smo skupa iz stana , on je krenuo na posao ,ja u školu. Naišao je komšija čija je majka umrla , stajala sam uz oca i čekala da se čovijek približi kako bi mu izjavili žalost. Čovjek je prišao do ulaza gdje smo i mi zastali i otac je bio vidno uznemiren i nesiguran, poslije stanke koja je trajala meni čitavu vječnost je izgovorio,''eto drago mi je što je vaša majka umrla , mislim , ono  stara je bila da se žena ne pati''.Propala sam u zemlju , više ni sama nisam znala  da li sam pošla ili došla.