Prekidi sa najboljom prijateljicom također mogu da ostave bolan trag

Na filmu i televiziji često vidimo kako su ženska prijateljstva opisana na jako nerealan i pomalo pretjeran način. Čine se tako jednostavna i kao da traju vječnost, kao da najbolja prijateljica na neki način nadilazi sve ostalo.

U stvarnom životu je malo drugačije, možete se družiti godinama, a onda odjednom ništa. Prestanete pričati, prestanu pozivi, poruke. Odjednom je sve drugačije.
Shvatate da više nemate najbolju prijateljicu, ustvari u toj osobi više nemate ni prijateljicu. Nastaje puka tišina, osmjehnete se kada je neko spomene, kada pitaju gdje je i šta radi, nemaš odgovor. Prekidi romantičnih veza nisu jedini koji bole. Prekidi sa najboljom prijateljicom također mogu da ostave trag na nama. Bez obzira na to koliko vremena i ljubavi uložimo u tu vezu, to prijateljstvo, stvari ponekad jednostavno ne funkcionišu. Da bi sebi olakšali, obavezno razgovarajte sa nekim (majkom, sestrom, momkom), ali ni pod koji slučaj to nemojte držati u sebi.

Ukoliko se nalazite u sličnoj situaciji, znajte da niste sami i da nakon svake teške situacije dolazi bolji period. 

Za vas smo pripremili jednu dirljivu priču dvadesetdvogodišnje djevojke iz Los Angelesa, koja je izgubila svoju najbolju prijateljicu, ali i shvatila da neka prijateljstva jednostavno ne funkcionišu.

''Moja najbolja prijateljica Andy i ja smo bile nerazdvojne u srednjoj školi. Završavale smo smo rečenice jedna drugo, dijelile odjeću, imale zajednički dnevnik, pa čak i živjele zajedno. Kada je Andy bila mlada njen otac je izvršio samoubistvo, a njena majka je bila nezainteresovana za njen odgoj, pa se ona morala brinuti za sebe.
Tokom tog perioda sam pokušala da budem tu za nju što je više moguće. Kada je upoznala svog prvog dečka, znala sam da je našem prijateljstvu došao kraj. 
Počela je da se mijenja i gubi sebe u pokušaju da zadovolji njegovim prohtjevima. To je bio njen način da spriječi odlazak još jednog muškarca iz njenog života.
Njena transformacija signalizirala mi je da je naše prijateljstvo također bilo lažno. Gledajući unazad, shvatila sam da je bliskost koju je dijelila sa mnom bila samo maska za opstanak. Učinila sve što je u njenoj moći da me privuče kao najbolju prijateljicu. Bila sam zamjena za onu sigurnost koju nije dobila od porodice. 
Voljela  bih da sam bila dovoljno zrela u srednjoj školi i da sam to tada shvatila, kako bih mogla izaći iz te farse. Danas ona živi daleko sa svojim dečkom. Nadam se da je sretna i da je daljina udaljila i od svega što joj se činilo poznatim i što ju je boljelo.''