Intervju: Djevojka iz Bečeja otišla u Norvešku da se obrazuje-o svojim iskustvima, izazovima govori za Novi.ba!

Nataša Ilčešin (19) je djevojka iz Bečeja iz Srbije koja već dvije godine živi i školuje se u Norveškoj. Sama, bez porodice Nataša je došla u Skandinaviju na jednogodišnju razmjenu učenika preko AFS-a i ostala. Za Novi.ba govori o svom iskustvu i svojim utiscima, te motiviše i druge tinejdžere da se odvaže i pokušaju da dožive ne tako lak,ali ipak život pun dobrih prijateljstava, novih i drugačijih doživljaja.

Novi.ba: Možete li nam reći kada i zašto ste došli u Norvešku?
U avgustu 2013.godine sam došla u Norvešku kao učenik na razmjeni sa namjerom da ovdje završim jednu godinu srednje škole. A baš za ovu zemlju sam se odlučila zato jer volim zimu.

Novi.ba: Rekli ste da ste došli kao učenik na razmjeni, na koji način ste uspjeli doći?
Došla sam preko organizacije AFS za razmjenu učenika. Za dolazak ovamo sam uplatila ja, odnosno moji roditelji, 6 000 eura AFS-u Srbija, dok mi je ovdje u Norveškoj sve bilo plaćeno. Živjela sam kod norveške porodice u Lensvici, to je malo mjesto sa oko 1 000 stanovnika, a u školu sam išla u Orkanger, koji je udaljen oko 40-tak kilometara od Lensvike. Ta porodica me primila kao rođeno dijete, bili su mi podrška i pomoć. I rekli su mi da me moja soba kod njih uvijek čeka. 

Novi.ba: Godina dana obrazovanja je prošla, i Vaš status učenika na razmjeni je istekao, pod kojim uslovima ste sada ovdje?
Nakon godine dana, naučila sam jezik, svidjelo mi se i odlučila sam da ovdje nastavim svoje obrazovanje. Međutim, uslovi su se za mene promijenili, više nisam na AFS-u nego sam ostala samostalno. Što znači da sam sama morala da sredim papire. Da bi dobila boravišnu dozvolu morala sam sama da se raspitam šta mi je sve potrebno da bi nastavila obrazovanje, da sama odem na policiju, platim stan itd. Boravišnu dozvolu sam platila 2 500 NOK ( cca. 300 eura), a na računu sam morala imati 100 000 NOK (cca. 12 500 eura), kao dokaz da se mogu sama izdržavati. Pored škole radim na benzinskoj pumpi, a ovaj posao mi je pomogao da nađem moj kontakt porofesor u školi. Od tog posla mogu sama sebe da izdržavam. Živim u stanu sa drugaricom iz škole, a vikendom posjećujem porodicu u Lensvici. Također, treniram u teretani, družim se da prijateljima, provodim puno vremena i u prirodi. 

Novi.ba: Šta je za Vas bilo najteže kada ste došli u Norvešku?
U početku je bilo teško jer nisam znala jezik, ali nakon tri mjeseca sam ga dovoljno savladala da pratim nastavu. Dugačka zima je također bila teška, i ljudi koji nisu kao naši, nisu komunikativni i otvoreni, teško prihvataju nove ljude, ali kada ih bolje upoznaš onda su super. 

Novi.ba: Šta su Vam planovi za dalje?
Plan mi je da ovdje upišem studije, za koje još uvijek nisam sigurna šta ću da studiram. Ali gdje ću živjeti nakon toga još uvijek se nisam odlučila.

Novi.ba: Šta Vam najviše nedostaje kada pomislite na svoju domovinu?
Hrana naša mi najviše nedostaje, slanina, kobasice, sarma...I naravno nedostaje mi porodica i prijatelji. Prvih godinu dana mog boravka u Norveškoj nisam mogla otići kući, niti mi je porodica mogla doći u posjetu, to je pravilo AFS-a koje je teško za preživjeti. Ja sam sportski tip pa sam se lako uklopila sa tom mojom novom porodicom. Išli smo na pecanje, planinarenje, na maraton. Ja sam imala sreću jer sam dobila odličnu porodicu koja me zaista prihvatila kao svoje dijete, čak su mi davali džeparac, poklone za Božić, kako oni tako i njihovi članovi porodice, njihovi roditelji, braća i sestre.

Novi.ba: Koji je Vaš savjet za one koji žele da dođu da se školuju u Norveškoj?
Bitno je da nauče jezik, onda sve možeš i da radiš i da imaš društvo i da lakše učiš. I naravno važno je da imaju početna sredstva za obrazovanje, jer tek nakon tri godine boravka imamo pravo da apliciramo kod Vlade za dobijanje stipendije ili kredita za školovanje.