"Vidjela sam muža u grad sa švalerkom u autu i kako sam ja sjedela u lokal a on na ulici stao traži parking "

Vidjela sam muža u grad sa švalerkom u autu i kako sam ja sjedela u lokal a on na ulici stao traži parking samo sam izljetjela kao furija iz lokala i ušla njemu u auto.

Rekla sam "vozi nas kući", u putu se pkuša da pravda jer je shvatio da je uhvaćen.

Kad smo došli kući, otišla sam da pokupim svoje stvari dok je on trčkarao za mnom izmišljajući laži.

Pošto nisam našla torbu, sjetila sam se je u podrumu, otišla sam dole da potražim, on je išao za mnom, odgurnula sam ga od sebe i pao je na neke vreće, pri izlasku sam zatvorila podrum i otišla svojim roditeljima bez stvari.

Nakon 3 dana dolazi mi policija na vrata, njegova ljubavnica me prijavila za ubistvo jer čovjek nestao sa lica zemaljske kugle, niko ga od tog dana nije vidio.

Onda sam se sjetila da nam se podrum ne otvara sa unutrašnje strane....Otišli smo do kuće,kada smo otvorili podrum, on upišan i usran sav dehidrirao još uvijek u podrumu.

Završio je u bolnici...Što je reći Božja pravda, sreća, nije me tužio, mislio je da sam mu se tako htjela da osvetim.