U ove mitove o Slavenima svi vjeruju, a evo šta je zapravo istina o nama

Teško je znati i otkriti istinu o nečemu ukoliko nekoliko različitih grupa u isto vrijeme pišu o tome s vlastite tačke gledišta. Kako su Slaveni najveća etnolingvistička skupina u Europi, u historiji postoji nekoliko pogrešnih shvaćanja o njima i njihovom opstanku. Rana historija Slavena je i dan danas predmet različitih debata, ali ipak možemo pokušati rasvijetliti neke od popularnih mitova o Slavenima.

Slaveni su većinom miroljubivi zemljoradnici

Vjerovatno najčešći mit o Slavenima je taj da su oni etno-lingvistička skupina koju većinom čine miroljubivi zemljoradnici. Ovo je mit koji je najteže progutati s obzirom da tako velika etnička skupina ne bi mogla osvojiti tako veliki dio europske teritorije na miran ili diplomatski način. Slaveni su se morali boriti i pokazati visoke vojne vještine za svaki dio zemlje koji danas posjeduju. Još i prije Nove ere, Slaveni su već bili osvojili veliki dio Bizantije (Istočno Rimsko Carstvo) i formirali nekoliko slavenskih država. U kasnijoj historiji, Rimljani počinju ovisiti o Slavenima kako bi ih spasili od navale Avara. Činjenica je i to da su osmansku vojnu elitu, janičare, velikim dijelom činili Slaveni, regrutovani iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije.

Svi Slaveni imaju svijetlu kosu i svijetlu put

Danas je veoma popularno gledati na sve historijske etničke skupine kao na neki rajski vrt gdje su svi ljudi svijetle kose, plavih očiju i svijetle puti. Međutim, ovo je pretpostavka podržana od strane radikalnih skupina koje promovišu neku vrsu arijevskog pogleda na historiju. Istina je da  Slaveni, baš kao i svi drugi Europljani (uključujući Skandinavce), uglavnom imaju svijetlo-smeđu kosu. Postoji mnoštvo Slavena tamne kose, te pored južnih dijelova Rusije i Ukrajine, balkanski Slaveni često imaju tamnu kosu i tamniju put, što je i za očekivati. Postoji sedam slavenskih etničkih grupa koje baš i ne izgledaju onako kako biste očekivali da drevni Slaveni izgledaju, ukoliko se vodite ovim mitovima. 

Slaveni su bili robovi

Zapadni historičari su (začudo) otkrili kako riječ ''Slavs'' (Slaveni) i riječ ''slave'' (rob) imaju isti korijen riječi. Ova hipoteza zapravo nije nova, bila je jako popularna na zapadu tokom XVIII stoljeća. Ovo je pogled koji je zasnovan na ideji da su Slaveni, najveća europska etnička skupina, često bili predmet robovlasničkih trgovanja u Evropi. Danas se ova hipoteza smatra netačnom jer je engleski naziv ''the slave,'' njemački ''to Sklave,'' talijanski ''Schiavo,'' dok je s druge strane poljski naziv ''Slowianie,'' bosanski/srpski/hrvatski  ''Slaveni,'' drugim riječima ovi nazivi nisu lingvistički povezani. Lingvistička analiza pokazuje da riječ ''slave'' u Grčkoj dolazi od grčkog glagola ''skyleunein''- što znači, ''izvaditi/izvući ratni plijen.''

Slaveni nisu imali pisani jezik prije glagoljice i ćirilice

Vjerovatno ste već čuli kako Slaveni nisu imali pisani jezik prije glagoljice i ćirilice. Historičar Leo Prozov, kao dokaz postojanja slavenskog pisanog jezika navodi nagodbu s Bizantijom. Nagodba se bavi posljedicama smrti ruskog trgovca u Konstantinopolju, gdje je zapisano da ''ukoliko trgovac umre, s njegovom se imovinom treba postupati kako je on napisao u oporuci.'' Indirektno, prisutnost pisanog jezika je potvrđena i arheološkim iskopinama u Novgorodu. Ostaci pisma su pronađeni u vidu natpisa na glini, gipsu i drvetu. Slična otkrića su pronađena u Smolensku, Genzdovu i drugdje. Teško je reći kakve su ovo vrste spisa, ali neki historičari govore o postojanju slavenskog slogovnog pisma, ali također postoje i pobornici stava o postojanju slavenskih runa. Njemački historičar Conrad Shurtsfleyish, u svojoj disertaciji iz 1670. godine je pisao o Slavenima u njemačkim školama gdje su djeca učila rune. Kao dokaz navodi primjer slavenskih runa, sličnih danskim runama iz XII i XVI stoljeća

Slaveni su Skiti

Veoma ćete često čuti: ''Da, mi smo Skiti!'' U mnogim historijskim knjigama još uvijek možete naći da su Skiti zapravo preci Slavena, ali ipak postoji mnogo zabune što se tiče te tvrdnje. Bizantijske hronike tvrde da su Skiti mogli biti Slaveni, Alani, Hazari ili Pečenezi. Danas, najvjerodostojnija hipoteza o drevnom domu Slavena je Visla-Dnjepar. Prema leksičkom materijalu koji je pronađen, drevni dom Slavena bio je daleko od mora, u šumskim predjelima ravnica, s močvarama i jezerima unutar rijeka koje su se ulijevale u Baltičko more. U to vrijeme Skiti su već postojali kao aktivni sudionici u historijskim procesima. Nakon invazije u III stoljeću, vrlo je vjerovatno da su se uputili ka predjelima Kavkaza, te je jedan od modernih jezika koji se veže za Skite osetski jezik.