Umijeće pozitivnog savjetovanja kod Poslanika, s. a. v. s.

Vjerujem da svakome od nas, čim čuje za pojam "savjet", prva asocijacija je na nešto lijepo, pozitivno, korisno i prihvatljivo. Na dosta mjesta u Kur'anu, Allah, dž.š., savjet koristi kao glavno sredstvo u obraćanju ljudima preko svojih poslanika. Odabrani od Najmudrijeg, poslanici po Njegovoj naredbi (savjetu), ljude su pozivali upravo savjetom, bez obzira o kakvoj društvenoj situaciji se radilo. Kako bi zadobili ljudska srca i pokazali svu nježnost poslaničke misije, Božiji poslanici, od Adema, a. s., pa do posljednjeg, Muhammeda, s. a. v. s., savjet su koristili prilikom svoga djelovanja među ljudima u slučajevima: naređivanja dobra, sprijećavanja zla, smirivanja situacije, tokom rasprava, vođenja dijaloga i sl.

Nuh, a. s., obračajući se svome narodu, rekao je: "Poslanice Gospodara svoga vam dostavljam i savjete vam upućujem; a ja od Allaha znam ono što ne znate vi." (El-A'raf, 62).

Allahov poslanik, Hud, a. s., također, pozivajući svoj narod, rekao je: "Dostavljam vam poslanice Gospodara svoga, i ja sam vam iskren savjetnik." (El-A'raf, 68).

Šuajb, a. s., uputio je svome narode, iste riječi kao i njegova braća, Nuh i Hud, a.s., kazavši: "O narode moj, prenio sam vam poslanice Gospodara svoga, i savjetovao vas, pa zašto da tugujem za narodom nevjerničkim?!" (El-A'raf, 93)

Vjera je savjet

Savjet je najbolje opisao Poslanik, s. a. v. s., kazavši: "Vjera je savjet, vjera je savjet, vjera je savjet." (Muslim). Dakle, osnov i temeljni elemenat naše vjere, kad je u pitanju izgradnja zajednice, odnosno, jačanje zdravih međuljudskih veza, jeste savjet. Čak su ashabi, prilikom bej'e (prisege), znali se zaklinjati Poslaniku, s. a. v. s., da će između ostalog, kao korisni članovi društva, savjetovati jedni druge. Jedan od njih je i Džerir ibn Abdullah, r.a., koji je svoju bej'u, opisao riječima: "Zavjetovao sam se Poslaniku, a. s., na obavljanje namaza, dijeljenje zekata i na savjetovanje svakom muslimanu." (Buhari)

Poslanik, s. a. v. s., članove svoje zajednice, muslimane i nemuslimane, savjetovao je uvijek, kad je to bilo potrebno. Savjetovao ih po svim pitanjima društvenog i vjerskog života, kao što su: brak, rad, trgovina, pitanje ljudskih prava, komšijskih i rodbinskih odnosa, ratovanja, vjerskih propisa. Uvijek je za svakoga imao vremena, bilo da se radi o ashabima, Jevrejima, komšijama, zarobljenicima, neistomišljenicima pa čak i neprijatelje je znao posavjetovati, prije ili poslije bitke. Glavno njegovo "oružje" u komunikaciji s ljudima u riješavnju problema, bilo je savjet i lijepa riječ.

Poslanikovi, a. s., savjeti, odisali su iskrenošću, što je i glavni uslov da savjet uspije. U savjetovanju je bio blag, umjeren, pravedno je donosio odluke nakon što bi saslušao drugu stranu, bio je spreman saslušati svačije mišljenje, nije bio nametljiv i brzoplet, ponekad se nije miješao u stvari (poslove) u koje se baš dobro i ne razumije. A ono što je veoma važno spomenuti, jeste da je i sam Poslanik, a. s., veoma često primao savjete od svojih ashaba, posebno pred početak vojnih pohoda, kada je u većini slučajeva, draga srca prihvatao savjete svojih prijatelja, kao što je savjet pred bitku na Uhudu, da se neprijatelj dočeka van Medine a ne unutar, kako je predlagao Poslanik, s. a. v. s.

Poslanik, s. a. v. s., nije uvijek upotrijebljavao isti oblik savjeta

Vrsta savjeta, zavisila je od stanja i od osobe, koja se savjetuje. Tako bi nekada, savjetuj insana sa ciljem da ga pohvali i motiviše a ponekad da ga podstakne na činjenje dobra ili da ga upozori na moguće loše djelo. Tako je jedne prilike, pred Hafsom, Poslanik, a. s., za Abdullaha ibn Omera rekao: "Divan li je čovjek Abdullah, samo kad bi još redovno obavljao noćni namaz. Nakon ovog indirektnog savjeta, ibn Omer nije više ispuštao noćni namaz." (Buhari i Muslim). Njegovi savjeti, sadržavali su iskaze ljubavi i doborčinstva, ali uvijek je gledao, da od njegovog savjeta bude neke koristi. Također, divan primjer Poslanikovog savjetovanja, je savjet pun ljubavi i podsticanja na dobro, a koji je uputio Muaz ibn Džebelu, rekavši mu: "Zaista te ja volim Muaze, ali, nemoj nikad završiti namaz a da ne kažeš: 'Allahu moj, pomozi mi da istrajem u spominjanu Tebe, u zahvalnosti prema Tebi, te u lijepom robovanju Tebi'" (Ebu Davud).

Kada bi Poslanik, a. s. vidio da neko od njegovih ashaba govori nešto neprikladno ili radi nešto što je zabranjeno, uspeo bi se na minber, zahvalio se Allahu, dž. š., spomenuo fenomen zabranjenih riječi i djela, bez da spominje ime počinioca, čak bi, da bi zaštitio počinioca, govorio u množini. Aiša, r. a. pripovjeda: "Kada bi Poslanika, a. s., obavijestili o nekom čovjeku, Poslanik, a. s., ne bi rekao šta je čovjeku što govori tako i tako već šta je narodima što govore tako i tako." (Ebu Davud)

Ponekad je savjetovao javno a nekad tajno, savjetovao je pojedinačno ali i grupno. Uzmimo samo primjer pažljivog savjeta Poslanika, s. a. v. s., upućen mladiću koji je došao da traži dozvolu za blud ili opći savjet, javno skupini mladića, koje je savjetovao u vezi ženidbe i posta. Njegovi savjeti, nikad nisu sadržavali vrijeđanje, omalovažavanje, provociranje, negativne kritike, prijetnje ili ucijene.

Uz savjet, kao što smo i kazali, ide i iskrenost, ako se kod savjetovanja, izgubi ova osobina, onda takav postupak može da pređe u negativnu kritiku, provokaciju, konflikt i svađu.
Vrijeme u kojem živimo, svjedoci smo nažalost, da se savjet kao prijeka potreba, polahko gubi iz komunikacije među ljudima. Savjet kao poslanička metoda u razgovoru, napredovanju i riješavanju nesporazuma, kao da je iščezao među muslimanskim masama, posebno među onima, koji predvode ovaj ummet. Ono što je trenutno na sceni aktuelno, posebno u zadnje vrijeme, od kada našim životnim prilikama upravljaju mediji i društvene mreže, je sve češća pojava prozivanja, negativne kritike, istraživanja tuđih mahana i grešaka, ogovaranja i omalovažavanja. Svaka strana (grupa ili pojedinac), je kao napeta puška, samo se čeka nečija fetva, mišljenja, nečiji tekst, kako bi se odmah uzvratilo istom mjerom a sve pod sloganom "istina se mora kazati!" Svaka strana, pozivajući se na slijeđenje čistog Sunneta, veoma često, na jedan neprimjeren način proziva i kritikuje drugu stranu, smatrajući je sporednom i nebitnom za vođenje bilo kakvog dijaloga koji bi doveo do ujedinjenja safa.

Savjet kao sredstvo pomirenja i razumijevanja, jednostavno je nestao, savjete su zamijenile kritike i prozivanja, popračene veoma često vrijeđanjem i omalovažavanjem. Slijepo slijeđenje samo svojih savjetnika (šejhova, uleme, imama, daija), moramo zamijeniti iskrenim savjetom i razgovorom. Jer u interesu istine i duha dijaloga, trebamo biti spremni prihvatiti savjet a ne slijepo drzati se svoga stava.

Savjet po Poslaničkoj recepturi, izgleda ovako:
- Da onaj koji savjetuje, tokom savjeta izabere najljepše i najprikladnije riječi
- Da tokom savjetovanja, bude blag i dobronamjeran
- Prikrivanje mahana brata muslimana, tražeći mu opravdanje za njegovu grešku
- Da ne požuruje sa osudama i kritikama, te da se ne oslanja na neprovjerene informacije
- Da savjetuje, ako je moguće u tajnosti
- Da izabere odgovarajuće vrijeme i mjesto za upućivanje savjeta
- Da onaj koji savjetuje, bude strpljiv u slučaju napada na njega
- Da svojim savjetom, ne ponižava muslimana a sebe da uzdiže