Kad je čuo upozorenje Trumpovih pregovarača, Putina je oblio hladan znoj

Svijet
Kad je čuo upozorenje Trumpovih pregovarača, Putina je oblio hladan znoj

Putin ne želi Evropu za pregovaračkim stolom: Moskva pokušava spriječiti njeno uključivanje

Hoće li se trojka u takozvanim mirovnim pregovorima o Ukrajini „pretvoriti“ u četvorku, pa će uz SAD, Ukrajinu i Rusiju svoje mjesto za stolom dobiti i Evropa? Šanse su trenutno male jer se Moskva, uprkos načelnom, ali iznuđenom pristanku, tome opire i učinit će sve da do toga ne dođe.

Naime, na nedavnom sastanku u kineskom gradu Shenzhenu i Donald Trump i Xi Jinping sugerisali su Vladimiru Putinu da format pregovora proširi i na Evropu. Putin tu preporuku, naravno, formalno nije mogao odbiti, ali prema svemu što radi, želi spriječiti da se to ostvari. Igra igru traženja alibija, ohrabren određenim diplomatskim uspjehom takozvane nove Jalte.

Putin je poručio da je spreman na razgovor s evropskom trojkom – Francuskom, Njemačkom i Velikom Britanijom – pa ih je čak pozvao u Moskvu. Iako je njemački ministar odbrane Boris Pistorius za Der Spiegel rekao da bi Evropljani trebali prihvatiti poziv, neki analitičari smatraju da bi odlazak u Moskvu predstavljao ustupak Putinu.

Pritom uopće nema garancija da će Rusija pristati na evropsko uključivanje u pregovarački proces. Naprotiv, prema reakcijama je očito da Putin neće prihvatiti evropske prijedloge. Ipak, nešto mora učiniti jer ne treba zaboraviti još nešto – Putin je, s jedne strane, govorio o miru i razgovorima s Evropom, ali je, s druge strane, poručio da „nema dogovora“ nakon što su Ukrajinci onesposobili Krimski most.

On nipošto ne želi Evropu za pregovaračkim stolom, ali to ne može javno odbaciti kako ne bi naljutio Trumpa i Xija, ali i kako bi se predstavio kao navodno konstruktivan.

Međutim, postoji još jedna „caka“ koje je itekako svjestan. Brine ga činjenica s kojom su ga, kako piše Ukrajinska pravda pozivajući se na svoje izvore u Washingtonu, suočili Trumpovi pregovarači Steve Witkoff i Jared Kushner: aktuelni krug pregovora mogao bi biti posljednja prava prilika za postizanje mirovnog sporazuma povoljnog za Rusiju.

Naime, politička situacija u Washingtonu mogla bi se promijeniti nakon što Demokratska stranka preuzme kontrolu nad Kongresom. Demokrati su na nedavnim izborima pobijedili republikance te imaju većinu i u Zastupničkom domu i u Senatu. To bi moglo dovesti do pojačanog pritiska na Bijelu kuću da poveća vojnu, političku i finansijsku pomoć Ukrajini, zbog čega bi ruska pregovaračka pozicija mogla biti ozbiljno oslabljena.

Od toga Putina oblijeva hladan znoj pa će, koliko god bude mogao, odgađati i otežavati uključivanje Evrope u pregovore. Međutim, tu postoje dva suštinski različita pristupa zbog kojih je evropsko uključivanje zasad zapravo neostvarivo.

Evropa želi odmah dobiti svoje mjesto za pregovaračkim stolom kako bi iznijela svoje stavove, dok iz Kremlja jasno poručuju da dolazak evropske delegacije na razgovore u Moskvu ne znači i njeno automatsko uključivanje u pregovore.

Putin je još u Kini rekao da se „prije nego što pristanu na evropsko učešće moraju upoznati sa stavovima Evrope“, kao da oni nisu poznati i kao da ih Kremlj već toliko puta nije odbacio.

Pritom bi, kako pišu neki ruski mediji, kao korak dobre volje tražio prvo ukidanje sankcija Rusiji, ali opet bez garancija da će Evropa biti uključena u takozvani mirovni proces. Tako da od uključivanja Evrope, barem zasad i na ovim osnovama, teško da će biti išta jer su pristupi i razlike nepremostivi.

Ukratko, Putin ne želi Evropu u pregovaračkom procesu, koliko god on zapravo bio neefikasan, jer bi, kako smatraju tamošnji prokremaljski analitičari, odnos snaga prevagnuo na ukrajinsku stranu ili bi barem bio izjednačen.

Naime, Rusija računa na to da SAD neće podržavati Ukrajinu onako kako bi to činila Evropa. A ono što je još važnije, u Moskvi se pribojavaju da bi Evropa insistirala na konkretnim dogovorima i kompromisima na koje Rusija nije spremna jer joj odgovaraju upravo ovakvi formalni i neproduktivni takozvani pregovori.

Evropa, s druge strane, vrši pritisak i insistira na tome da bude uključena u pregovore, koji dosad, inače, nisu donijeli ništa osim dogovora o razmjeni zarobljenika.

To je posebno važno jer Putin stalno govori da „mirovni sporazum o Ukrajini mora sadržavati i sigurnosne garancije Evropi“.

Putinov pomoćnik Jurij Ušakov kaže da „razgovori s Evropljanima ne znače proširenje formata pregovora“, a glasnogovornica ruskog Ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova, prema ruskoj državnoj agenciji Interfax, bila je još preciznija: „Evropljani još nisu spremni postati punopravni učesnici u pregovorima o Ukrajini“.

Prema njenom mišljenju, stav EU-a o rješavanju „krize“ u Ukrajini „nema nikakve veze s postizanjem trajnog mira jer ovakva paradigma EU-a, koja nije povezana s postizanjem trajnog mira, uopće nema veze s rješavanjem sukoba“, izjavila je Marija Zaharova.

Putin je u Kini, u razgovoru s novinarima, optužio Evropu da nakon mirovnog dogovora želi uvesti svoju vojsku na teritoriju Ukrajine, što je, kako kaže, za Moskvu potpuno neprihvatljivo, iako to nije ni uslov niti se o tome s bilo kim pregovaralo.

Nadalje, pojavio se i problem pristupanja Ukrajine EU-u. Naime, Rusija, osim što Evropu smatra svojim najvećim neprijateljem, sve više govori da EU prestaje biti ekonomska integracija i da sve više postaje „vojno-politički blok“.

Interfax tako prenosi riječi Sergeja Rjabkova, zamjenika ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova, koji je rekao da će pitanje mogućeg pristupanja Ukrajine „bruxelleskom klubu“, s obzirom na evropsku, kako kaže, antirusku agendu i kontinuiranu militarizaciju, sada zahtijevati rješenje koje bi pružilo dodatne garancije sigurnosti Rusiji.

Rjabkov ističe da u Moskvi „ne vide veliku razliku između NATO-a i EU-a“.

„U skladu s takvim razvojem događaja, zahtijevamo temeljito rješenje koje bi osiguralo našu sigurnost“, rekao je Rjabkov.

Insistiranje Rusije na tome da se „EU militarizira“ jasno pokazuje da će taj argument koristiti kako bi izbjegla uključivanje Evrope u rješavanje ukrajinskog pitanja, smatrajući da najviše može dobiti uz pomoć Trumpa i da bi Ukrajina ulaskom Evrope dobila snažnog zaštitnika te odbacila „mirovno rješenje prema ruskim uslovima“, kako to stalno definiše Sergej Lavrov.

Dakle, više nije riječ samo o uslovu da Ukrajina ne smije u NATO, nego očito ni u EU, koji, prema ovakvom tumačenju, postaje neprihvatljiv i predstavlja „prijetnju“ ruskoj sigurnosti. Međutim, ako znamo da Rusija zahtijeva povratak Evrope na „postavke“ iz 1997. godine, a to znači izlazak svih istočnoevropskih država iz NATO-a, onda je, slijedom takve ruske percepcije, „logičan“ i zahtjev za uklanjanjem tih država iz EU-a. Zašto ne bi tražili i to?

Nadalje, Rusija i Evropa imaju potpuno različite pristupe teritorijalnom integritetu Ukrajine i njenim sigurnosnim garancijama.

Rusija i dalje insistira na područjima koja je još u septembru 2024. godine proglasila svojim teritorijem, iako ih ne kontrolira u potpunosti – riječ je o regijama Luhansk, Donjeck, Zaporižje i Herson, uz Krim. Iz Moskve poručuju da to ne može biti predmet pregovora i traže da se ukrajinska vojska povuče s onih područja tih regija koja Rusija ne kontrolira.

Evropa, pak, insistira na teritorijalnom integritetu Ukrajine.

Zamjenik ruskog ministra vanjskih poslova istakao je da bi Rusija smatrala potpuno neprihvatljivim formule koje bi Ukrajini omogućile da postane kvazičlanica NATO-a. Riječ je o ideji da bi se, iako Ukrajina ne bi bila formalna članica Saveza, u slučaju novog ruskog napada primijenio član 5, čime bi NATO stao na ukrajinsku stranu.

Također je izjavio da bi se o pitanju sigurnosnih garancija za Ukrajinu moglo raspravljati tek nakon što Ukrajina prizna opravdanost ruskog zahtjeva da se ni na koji način ne pridruži NATO-u, a posebno ne tako da se na nju primjenjuje član 5.

Novo