Srbi ne mogu vjerovati kako Hrvati zovu bubamaru: Naziv izazvao čuđenje i brojne reakcije
Jedan sasvim običan kukac postao je tema rasprave zbog razlike u nazivima između Hrvatske i Srbije. Dok je većina ljudi u Srbiji poznaje kao bubamaru, kod nas postoji ime koje je mnogim Srbima prilično bizarno.
Naime, u hrvatskom jeziku bubamara je poznata kao božja ovčica, a upravo je taj naziv izazvao poprilično čuđenje među Srbima. Mnogima zvuči neobično, pomalo bajkovito, pa čak i bizarno, jer teško mogu povezati tako nježan naziv s kukcem kojeg su oduvijek poznavali kao bubamaru.
Ipak, iza ovog neobičnog imena krije se zanimljiva priča koja seže daleko u prošlost.
Zašto se bubamara u Hrvatskoj zove božja ovčica?
Iako današnjem uhu naziv može zvučati neobično, njegovo podrijetlo povezano je s narodnim vjerovanjima i važnom ulogom koju su bubamare nekada imale u poljoprivredi.
U vremenima kada nije bilo suvremenih sredstava za zaštitu usjeva, poljoprivrednicima su velike probleme predstavljale biljne uši i drugi nametnici koji su mogli uništiti čitave nasade. Bubamare su se pokazale kao pravi mali saveznici jer se hrane tim štetnicima i tako pomažu u očuvanju biljaka.
Zbog njihove korisnosti ljudi su ih doživljavali kao svojevrsni dar s neba, povezujući ih sa srećom, blagostanjem i božjom zaštitom. Upravo se u tom kontekstu razvila i simbolika hrvatskog naziva božja ovčica.
Zanimljivo je da Hrvatska nije jedina zemlja u kojoj ovaj kukac ima neobično ime. U Sloveniji je poznat kao pikapolonica, dok se u Rusiji i Poljskoj koriste nazivi koji se mogu prevesti kao božja kravica.
Što zapravo znači riječ bubamara?
Ni naziv koji se koristi u Srbiji nije slučajan. Riječ bubamara sastoji se od riječi "buba" i ženskog imena Mara, koje se tradicionalno povezuje s imenom Marija, odnosno Djevicom Marijom.
Prema starim europskim predajama, seljaci su se u vrijeme velikih najezda štetnika molili Bogorodici da im pomogne spasiti usjeve. Kada bi se na poljima pojavile bubamare i počele uništavati nametnike, ljudi su vjerovali da su poslane kao znak božje pomoći.
Iako se Hrvatima naziv božja ovčica čini sasvim uobičajenim, mnogim govornicima srpskog jezika upravo je ta kombinacija riječi posebno neobična. S druge strane, ni naziv bubamara nije bez zanimljive povijesne i kulturne pozadine.
Na kraju, bez obzira na to zovemo li je bubamarom ili božjom ovčicom, riječ je o istom malenom kukcu koji je stoljećima imao posebno mjesto u narodnim vjerovanjima i koji se u mnogim kulturama smatra simbolom sreće.