Slovenac radi jedan od najtežih poslova na svijetu: Napolju i na -80 stepeni

Fizičar Mišel Adamič prvi je Slovenac koji boravi na udaljenoj istraživačkoj stanici Amundsen-Scott na Južnom polu, gdje se, kao član Američkog antarktičkog programa (USAP), brine o jednom od najneobičnijih naučnih uređaja na svijetu – Teleskopu Južnog pola (SPT).

Radni uslovi su ekstremni, a posao zahtijeva odricanje od čak i najosnovnijih stvari koje ljudi svakodnevno uzimaju zdravo za gotovo.

Kako izgleda jedan od najtežih poslova na svijetu?

Adamič je trenutno na doktorskim studijama na Univerzitetu McGill u Montrealu i dio je grupe koja je razvila elektroniku za teleskop. Upravo mu je to znanje omogućilo da postane član tima koji je ostao na Antarktiku tokom zime.

Prije nego što je odabran za jednogodišnju misiju, morao je proći nekoliko intervjua i niz specifičnih medicinskih pregleda.

Na Južni pol otputovao je u novembru 2025. godine, gdje nadgleda rad SPT-a pod pokroviteljstvom Univerziteta u Chicagu, kao jedan od dvojice takozvanih zimovnika.

U intervjuu objavljenom na veb-stranici Instituta za hemiju opisao je svoj prvi utisak o jednom od najekstremnijih radnih okruženja na svijetu.

„Čim smo se avionom približili Južnom polu, pogledi iz vazduha bili su izvanredni. Nisam mogao vjerovati da je ovo još uvijek planeta Zemlja“, rekao je Adamič.

Prema njegovim riječima, tamo nije prisutna samo ekstremna hladnoća, već se čovjek mora odreći i stvari koje se inače podrazumijevaju – „noći i dana, biljaka, životinja, zelene boje, kiše, rijeka i okeana“.

„Osjećam se kao astronaut na drugoj planeti“, opisao je svoje iskustvo na ledenom kontinentu.

Šta Adamič radi na temperaturama od minus 80 stepeni?

Istraživačka stanica Amundsen-Scott, gdje Adamič živi, jedna je od tri stalno naseljene američke baze na Antarktiku.

Tokom ljetnih mjeseci tamo boravi oko 150 ljudi, dok ih zimi ostane nešto više od 40.

Pored naučnika koji rade na međunarodnim eksperimentima, u bazama su angažovani ljudi različitih zanimanja.

„USAP svake godine oglašava otprilike hiljadu radnih mjesta, od kuhara, mehaničara, građevinara, inženjera i električara do rukovalaca teškim mašinama, meteorologa i drugih zanimanja“, objasnio je Adamič.

Njegov posao je veoma raznolik i uključuje mehaničko održavanje teleskopa, elektronike i sistema za hlađenje.

Među najekstremnijim zadacima je penjanje na teleskop na temperaturama do minus 80 stepeni Celzijusa. Zupčanici se moraju podmazivati svake dvije sedmice, dok se snijeg mora uklanjati nakon snježnih oluja.

Dvojica zimovnika smjenjuju se u obavljanju sedmičnih zadataka, tako da nakon radne sedmice slijedi sedmica odmora.

Kako izgleda svakodnevni život na Južnom polu?

Adamič ima i druge dužnosti. Dio je tima hitne medicinske pomoći, obučen je za podršku kontroli leta i dopunjavanje goriva u avionima.

Njegove službene obaveze uključuju i čišćenje kupatila, a dobrovoljno se javlja i za pranje posuđa uvečer.

„Topla i vlažna kuhinja odličan je lijek za veoma isušenu kožu koju izaziva nemilosrdna antarktička klima“, rekao je.

Zašto je tečna voda toliko dragocjena?

Tečna voda je rijetka na Antarktiku, zbog čega stanovnici stanice mogu da se tuširaju samo dva puta sedmično, a tuširanje mora biti završeno za samo dvije minute.

Voda se dobija kroz posebne bunare u koje se ubrizgava voda iz agregata koji polako topi led ispod površine. Dobijena tečna voda zatim se ispumpava, dok se otpadne vode i fekalije ispumpavaju u novonastalu šupljinu.

U intervjuu za RTV Adamič je objasnio da je ta voda stara oko 10.000 godina i da ne sadrži minerale, zbog čega je slična destilovanoj vodi.

Najprije se propušta kroz različite filtere kako bi se prečistila, a zatim joj se dodaju minerali kako bi bila pogodna za piće.

Šta mu najviše nedostaje na Antarktiku?

Adamič je za RTV govorio i o stvarima koje mu najviše nedostaju, uglavnom onima koje ljudi u svakodnevnom životu uzimaju zdravo za gotovo.

„Moja djevojka, moja porodica, zelenilo, biljke, životinje...“

Tokom ljeta su vidjeli i jednu pticu, za koju pretpostavlja da se izgubila. Prizor ih je toliko oduševio da su je fotografisali i napravili poster.

Nedostaje mu i mogućnost da vikendom ode u planine, udalji se od posla, posjeti omiljeni restoran, skuha svoje omiljeno jelo ili ode u spa-centar.