Šta se dešava sa vama kad umrete? Prvi znaci da se sprema put na onaj svijet

Postoji trenutak o kojem niko ne voli predugo razmišljati. Trenutak kada tijelo, koje nas je cijelog života služilo, počinje gubiti svoje funkcije, a glasovi, lica, dodiri i osjećaj prisutnosti polako se mijenjaju. Šta čovjek tada osjeća? Čuje li glasove svojih najbližih? Zna li da se kraj približava? I šta se događa u tijelu kada srce napravi posljednji otkucaj?

Smrt zamišljamo kao jedan kratak i konačan trenutak. Međutim, stvarnost je mnogo složenija. Umiranje je najčešće proces koji može trajati satima, pa čak i danima, tokom kojeg organizam postepeno gubi svoje funkcije.

Promjene koje tada nastaju mogu biti zastrašujuće, ali su istovremeno fascinantan dio biologije svakog ljudskog bića.

Šta se zapravo događa kada umiremo?

Prvi znakovi da se život približava kraju

Kada se organizam više ne može oporaviti od teške bolesti ili posljedica starosti, počinje štedjeti energiju. Osoba u posljednjim sedmicama ili danima često sve više spava i provodi manje vremena budna.

To nije običan san nakon fizičkog napora. Tijelo jednostavno ima sve manje energije, a cirkulacija i snabdijevanje tkiva kisikom postepeno slabe.

Istovremeno se smanjuje potreba za hranom i tečnošću. Hrana više ne predstavlja zadovoljstvo kao ranije, a probavni sistem postaje sve manje aktivan. Zbog toga osobu na kraju života ne treba prisiljavati da jede ako to više ne želi ili ne može. Cilj je prije svega pružiti joj udobnost.

Mišići također slabe. Osoba može izgubiti sposobnost samostalnog kretanja, a u završnoj fazi može doći i do gubitka kontrole nad mokrenjem i stolicom.

Koža postaje osjetljivija, a dugotrajno ležanje povećava rizik od nastanka rana. Zbog toga pažljiva njega, promjena položaja i nježan dodir mogu biti veoma važni.

Da li umirući ljudi zaista vide ili čuju osobe koje više nisu žive?

Kako se približava kraj života, svijest može postati promijenjena. Osoba može biti pospana, dezorijentirana ili povremeno djelovati kao da razgovara s nekim ko nije prisutan.

Neki ljudi prijavljuju da vide preminule članove porodice, prijatelje ili druga bića. Nauka ne može potvrditi da takva iskustva predstavljaju stvarni susret s „drugim svijetom“. Mogu biti povezana s promjenama u funkciji mozga, lijekovima, manjkom kisika, metaboličkim poremećajima ili samim procesom umiranja.

Slično je i s iskustvima bliske smrti. Neki ljudi opisuju jaku svjetlost, osjećaj mira ili susret s poznatim osobama. Ta iskustva su stvarna kao subjektivni doživljaj, ali njihovo konačno objašnjenje još nije poznato.

Važno je i da tvrdnja da je sluh definitivno posljednje čulo koje nestaje nije dovoljno čvrsto dokazana da bi se mogla predstaviti kao univerzalno pravilo. Ipak, zbog mogućnosti da osoba i dalje čuje čak i kada više ne može odgovarati, preporučuje se mirno govoriti s njom, držati je za ruku i ponašati se kao da vas može čuti.

Šta se događa s disanjem?

U posljednjim satima disanje često postaje nepravilno.

Mogu se pojaviti duge pauze između udaha, nakon kojih slijedi nekoliko dubljih udisaja. Ovaj obrazac poznat je kao Cheyne-Stokesovo disanje.

U grlu se također može nakupljati slina i sekret koji osoba više nema snage progutati. Tada se pri disanju može čuti karakterističan vlažan ili hrapav zvuk, poznat kao samrtni hropac.

Iako taj zvuk može biti veoma uznemirujući porodici, on ne znači nužno da osoba pati ili da se guši. U palijativnoj njezi postoje načini da se takva sekrecija smanji i da se osobi olakša.

Šta se događa u trenutku smrti?

Kada nastupi smrt, srce prestaje učinkovito pumpati krv, disanje prestaje, a cirkulacija prema mozgu i drugim organima se zaustavlja.

Bez dotoka kisika, moždane funkcije brzo prestaju. Osoba gubi svijest i više ne reagira na okolinu.

Pitanje može li postojati svijest nekoliko minuta nakon prestanka rada srca mnogo je složenije. U nekim istraživanjima zabilježeni su kratkotrajni električni signali u mozgu nakon srčanog zastoja, ali to nije dokaz da je osoba tada bila svjesna niti da je doživljavala ono što se događa.

Što se tiče boli, ona zavisi od uzroka smrti. Sam proces gubitka svijesti nakon srčanog zastoja obično nastupa brzo. Kod dugotrajnih bolesti bol može biti značajan problem, ali savremena palijativna medicina raspolaže lijekovima i postupcima kojima se bol, gušenje, tjeskoba i drugi simptomi mogu znatno ublažiti.

Šta se događa s tijelom nakon smrti?

Nakon smrti počinju prirodni biološki procesi.

Opuštanje mišića – odmah nakon smrti

Mišići se u početku opuštaju. Zbog toga može doći do nehotičnog pražnjenja mokraćnog mjehura ili crijeva.

Blijeđenje kože – pallor mortis

Krv više ne cirkulira, pa koža postaje blijeda.

Hlađenje tijela – algor mortis

Tijelo postepeno gubi toplotu i približava se temperaturi okoline. Brzina hlađenja nije uvijek ista, pa se ne može pouzdano odrediti jednostavnim pravilom poput „0,83 °C na sat“. Na nju utiču temperatura prostorije, odjeća, tjelesna građa, položaj tijela i drugi faktori.

Sleganje krvi – livor mortis

Budući da srce više ne pumpa krv, gravitacija uzrokuje njeno nakupljanje u nižim dijelovima tijela. Koža na tim područjima može dobiti crvenoljubičastu ili modroljubičastu boju.

Ukočenost – rigor mortis

Nekoliko sati nakon smrti počinje ukočenost mišića. Razvija se postepeno, a nakon određenog vremena ponovo popušta.

Razgradnja tkiva

Nakon toga počinje raspadanje tijela. Vlastiti enzimi razgrađuju ćelije, dok bakterije i drugi mikroorganizmi nastavljaju proces razgradnje.

A šta čovjek posljednje osjeti?

Tu nauka nema konačan odgovor.

Možemo prilično dobro opisati šta se događa s organima i moždanom aktivnošću, ali ne možemo direktno znati kakav je subjektivni doživljaj posljednjih trenutaka osobe koja umire.

Ono što znamo jeste da kod mnogih ljudi svijest postepeno slabi, potreba za hranom i aktivnošću nestaje, disanje postaje nepravilno, a na kraju prestaje cirkulacija.

Zato kraj života najčešće nije jedan dramatičan „trenutak“ u kojem se sve odjednom ugasi, već postepen prijelaz iz budnosti i aktivnosti prema sve dubljoj nesvijesti i konačnom prestanku funkcija organizma.