Slavko vozi kamion u Njemačkoj: Mnogi se iznenade kad čuju koliko zarađuju kamiondžije

Šta vam prvo padne na pamet kada neko kaže – kamiondžija? Možda zamišljate sasvim običnog, porodičnog čovjeka koji je za volanom zato što voli taj posao, ali i zato što želi osigurati dobru zaradu za svoju porodicu, iako je zbog posla često kilometrima udaljen od nje.

Kamiondžije, međutim, prate brojne predrasude. Često ih smatraju neobrazovanima, nekulturnima, bahatima u saobraćaju ili ljudima koji ne vode dovoljno računa o higijeni.

Ali kakav je njihov život zapravo?

Slavko Janković, koji živi i radi u Njemačkoj, godinama je za volanom kamiona. Za Nova.rs ispričao je kako izgleda jedan njegov radni dan, šta voli u ovom poslu, šta mu najteže pada, ali i koliko se od njega može zaraditi.

„Ako pitate kolege zašto voze kamion, većina će vam reći da je to ostvarenje dječačkog sna. Naravno, tu su i ekonomski razlozi, ali o novcu ćemo kasnije. Ono pravo počinje tek kada zatvorite vrata kabine.“

Kako kaže, kada se naviknete na mašinu tešku 40 tona i dugu 16,5, pa čak i 18,5 metara, te postanete dio transportnog sistema koji funkcioniše 24 sata dnevno, sedam dana u sedmici, pogled na svijet potpuno vam se promijeni.

„Tek sa ovog sjedišta počinjete shvatati kako društvo zapravo funkcioniše, kako radi ekonomija i koliko je transport sastavni dio života svih nas. Dok se običan svijet budi i kreće na posao, mi već znamo gdje su gužve u velikim industrijskim gradovima Evrope i kada je policija najaktivnija. Sve to utiče na nas i na način na koji organizujemo radni dan, ali i cijelu sedmicu.“

Život kamiondžije diktiraju tahograf i zakon

Slavko objašnjava da njihov život ne određuje sat na ruci, već tahograf i zakonska pravila.

„Svaki naš dan je matematika. Imamo dane od 13 sati rada, dva dana koja se zakonski mogu produžiti na 15 sati, aktivnu vožnju od devet sati, kao i dva dana predviđena za 10 sati aktivne vožnje. Sve je podijeljeno na maksimalno četiri i po sata vožnje u kontinuitetu, nakon čega slijedi najmanje 45 minuta odmora. Sve te kombinacije moramo uklopiti kako bismo ispoštovali zakon i završili radni zadatak.“

Zbog toga je, ističe, dobra organizacija jedna od najvažnijih stvari u ovom poslu.

„Sve informacije koje možete dobiti, osim onih koje pruža savremena tehnologija, dobijate od kolega. I nije sramota pitati, bez obzira na to koliko iskustva imate. Čak i kada vam se čini da je riječ o nečemu potpuno jednostavnom, odgovor na to pitanje može vas spasiti od banalnih problema, ali i ozbiljnih komplikacija.“

U četiri i po kvadrata stane cijeli život

Iako posao donosi brojne izazove, Slavko kaže da donosi i mnogo zanimljivih situacija, poznanstava i prijateljstava koja traju godinama.

„To je neraskidiva veza jer dijelite istu koru hljeba, a znate koliko ona ponekad može biti gorka. Mog druga Čabu, otkako sam ga upoznao 2012. godine, ni danas se ne mogu riješiti. A, bogami, ni on mene. Radili smo zajedno u tri države i tri firme, a za sve ove godine našeg poznanstva doživjeli smo toliko toga da bi se od toga mogle napisati posebne priče.“

Za kamiondžiju je organizacija ključna jer je cijeli život često smješten u svega nekoliko kvadratnih metara.

„Cijela sedmica, a kod nekih kolega i mjesec dana života, spakovana je u ta četiri i po kvadrata. Nedjelja je kod mene rezervisana za pripremu hrane za narednih pet dana.“

U kabini se, kaže, mora naći mjesto za sve ono što je potrebno za svakodnevni život.

„Tri porcije kuhanog jela spakovane u plastiku i nekoliko sitnica za doručak i večeru. Frižider, aparat za kafu, naravno džezva za domaću kafu, tiganj i šerpa – to je ono što obavezno morate imati u kabini. Budim se sat ranije. Priprema kafe i doručka, umivanje i pranje zuba – sve se to odvija oko kamiona ako niste parkirani na mjestu koje ima toalet. Ljeti izbjegavam velika parkirališta zbog vrućine i nemarnih kolega.“

Najteži dio nije vožnja, već porodica

Ipak, iza svih kilometara, obaveza i svakodnevne rutine krije se ono što je mnogim kamiondžijama najteže – odvojenost od porodice.

„Dođe trenutak kada vam nedostaje porodica koja je kilometrima daleko. Tada se pitanja sama nameću: jesu li dobro, jesu li se naspavali, nedostaje li im nešto, mogu li bez vas, nedostajete li vi njima... To je najteži dio ove slagalice.“

Zbog toga se pita kako su porodice čiji su članovi radili ovaj posao funkcionisale prije 20 i više godina, kada nije bilo pametnih telefona i videopoziva.

„Ovo čovjeka emotivno razara. Obriše se koja suza i nastavi se dalje s mišlju: samo još ovu godinu i prekidamo. Ali duboko u sebi znamo da se zavaravamo jer se neke stvari još nisu poklopile da bismo mogli tek tako okačiti ključeve o klin.“

Ipak, postoji još nešto zbog čega se mnogi teško odriču ovog posla – osjećaj slobode.

„Kada jednom uđete u kabinu i osjetite tu vrstu slobode, jer ste vi ipak kormilar tog broda, i kada se naviknete na svoj mir i samoću, veoma je teško odreći se te iste slobode.“

Sigurnost je posebno važna

Jedan od najvećih izazova svakako je i sigurnost na putu.

„Mi vozači međusobno stalno razmjenjujemo informacije o tome koja su parkirališta najbezbjednija, koja nisu, kao i kakva je situacija u državama kroz koje prolazimo. Naravno, od krađe se nikada ne možete potpuno zaštititi. Ipak, sva roba koju prevozimo je osigurana, tako da se lično zbog toga ne opterećujem previše, osim ako nisam direktno ugrožen.“

Nažalost, pojedine njegove kolege iskusile su i vrlo opasne situacije.

„Mnoge kolege su, nažalost, doživjele da im neko ubaci plin u kabinu ili su opljačkane dok su spavale. To je surova strana i sastavni dio ovog posla.“

Kolika je zarada kamiondžije?
Na kraju dolazi i pitanje koje vjerovatno najviše zanima one koji razmišljaju o ovom zanimanju – koliko se može zaraditi?

Slavko ističe da zarada zavisi od brojnih faktora: države i kompanije u kojoj radite, dogovora s poslodavcem, vrste transporta, iskustva, ali i znanja jezika.

„Okvirna godišnja zarada u ovom poslu kreće se od 40.000 do 48.000 eura. Novac jeste dobar za naše uslove, ali sada, kada ste vidjeli šta sve stane između ta četiri zida i koliko odricanja ovaj posao nosi, sami procijenite da li je svaki taj euro lako zarađen.“

Jer iza svake plate kamiondžije ne stoje samo kilometri na cesti, već duge vožnje, neprospavane noći, život u nekoliko kvadratnih metara, odgovornost, neizvjesnost i najteže od svega – vrijeme provedeno daleko od porodice.