"Ona je bila prava ljepotica, ali iz nekog razloga je ipak odlučila da bude sa mnom"

Ona je bila prava ljepotica, ali iz nekog razloga je ipak odlučila da bude sa mnom. Zavoljela me je iskreno i od srca je željela brak. Ja sam nizak, proćelav, često imam problema sa težinom.

Jedino što sam duhovit i to sam koristio da bih osvajao žene. Na moju radost, upalilo je i sa mojom suprugom.

Nisam želio da je izgubim, obožavao sam njeno tijelo, njeno lice, grudi, izvajane noge, svaki delić njenog tijela. Osjećao sam se dobro kada sam s njom, da je dodirujem, ludio sam od požude čim joj priđem.

Mi smo već dugo u braku, tačno 12 godina, tako da je ovo o čemu pišem bilo davno.
U međuvremenu smo dobili dvoje djece, a tijelo zbog kojeg sam nekada bio spreman da poginem je nestalo. Ugojila se sigurno 30 kilograma.

Ponekad se toliko iznerviram što se ugojila da počnem da udaram pesnicom o zid. Znam da nije ona sasvim kriva i da porođaji mogu da pokvare ženi liniju, ali ipak, smeta mi. Osim što je nekada bila lijepa, ona je i dobra osoba, što je rijetkost, i naravno da joj to što osjećam ne bih rekao u lice. Međutim, osnovni razlog zbog kojeg sam se zaljubio u nju je nestao.

Osjećam kao da sam zarobljen pored nje i svjestan sam da sam površan, pogotovo imajući u vidu kako ja izgledam. U posljednje vrijeme sve više gledam druge žene i fantaziram o se*u sa njima. Ne mogu da prihvatim to da nikada više u životu neću imati žestoki se* sa prelijepom ženom.

Kad bismo bar moja supruga i ja imali o čemu da razgovaramo, bilo bi mi možda lakše, ali,  nemam puno toga zajedničkog. Sada čak razmišljam o mojoj bivšoj djevojci, koja ni blizu nije bila tako dobra ženska kao moja supruga.

Ostavio sam je zbog sadašnje supruge i sada mozgam o tome da li je to bila najveća greška u mom životu. Pitam se: da li sam budala što sam žrtvovao jednu divnu vezu zbog moje površnosti i prolazne ljepote?