Senad došao u Njemačku kao izbjeglica, a sad je katolički sveštenik

U Njemačkoj danas živi oko sedam miliona muslimana, a među njima je nekada bio i Senad Mrkaljević. Međutim, prije nekoliko godina odlučio je napustiti islam i preći na katoličanstvo. Danas je katolički sveštenik, što je izuzetno rijedak slučaj u Njemačkoj.

Prisjećajući se svog prvog ulaska u crkvu, Senad kaže da mu nije bilo nimalo lako.

„Bila je to za mene velika prepreka da uđem unutra. Pitao sam se: 'Da li je ispravno to što radiš?'“, prisjeća se.

Prije nekoliko sedmica, 41-godišnji Mrkaljević zaređen je za katoličkog sveštenika u berlinskoj Katedrali svete Hedvige, a zaredio ga je nadbiskup Heiner Koch. Prema navodima njemačkih medija, riječ je o jedinstvenom slučaju, jer u Njemačkoj trenutno nema drugog katoličkog sveštenika sa sličnim životnim putem, prenose Nezavisne.

Ipak, takvi primjeri postoje i u drugim dijelovima svijeta. Antoine Ilgit, rođen u Bavarskoj u porodici turskog porijekla, kao odrasla osoba prešao je iz islama u hrišćanstvo, a papa Franjo ga je 2023. godine imenovao za pomoćnog biskupa u Anadoliji. S druge strane, bilo je i obrnutih slučajeva. Rabeya Müller (1957–2024), rođena kao katolkinja u Njemačkoj, kasnije je prešla na islam i postala jedna od prvih liberalnih imamkinja u toj zemlji.

Senad je rođen u Brčkom, u Bosni i Hercegovini, gdje je, kako kaže, odrastao u sredini u kojoj su različite vjere živjele jedne pored drugih.

„Sjećam se da je suživot religija u našem komšiluku dobro funkcionisao. Kao dijete sam kod naših srpskih komšija gledao pravoslavnu liturgiju na televiziji i govorio: 'Hoću da budem imam.'“

Početkom rata njegova porodica izbjegla je najprije u Beč, a zatim u Berlin.

„Nije bilo lako. Teško sam se uklapao u školu“, kaže Senad, prisjećajući se izazova koje su donijeli novi jezik, drugačija kultura i urođeno oštećenje vida zbog kojeg je u početku pohađao specijalnu školu.

Iako islam u njegovoj porodici nije imao posebno izraženu ulogu, upravo je on kao tinejdžer jedini redovno postio tokom ramazana.

„Možda sam oduvijek bio religiozni tragač“, kaže uz osmijeh.

Sa 23 godine počeo je čitati Bibliju i potajno odlaziti na nedjeljne mise.

„Živio sam kod starijeg brata. Kada bih se vraćao iz crkve, on je još spavao, pa dugo nije znao gdje odlazim.“

Kada je odlučio da se krsti, znao je da više ne može skrivati svoju odluku od porodice.

„Nisam želio živjeti dvostruki život.“

Najteže je, kaže, bilo njegovoj majci.

„Govorila mi je da dobro razmislim.“

Ipak, ostao je pri svojoj odluci. Dodaje da razumije njenu reakciju, jer je mnogim porodicama koje su nakon raspada Jugoslavije živjele u inostranstvu upravo vjera predstavljala važan dio identiteta.

Kasnije je završio srednju i višu stručnu školu kroz večernje obrazovanje, radio u administraciji jedne službe za njegu, ali ga nije napuštala želja da postane sveštenik.

„Dugo sam razmišljao da li je to moj životni put“, kaže.

Istovremeno mu je bilo važno da ne prekine odnos s majkom, uprkos tome što nije odobravala njegov izbor.

„Za moju dušu prekid kontakta ne bi bio zdrav.“

Teologiju je studirao u Studijskom domu Sankt Lambert u Lantershofenu, namijenjenom kandidatima koji se za svećenički poziv odluče kasnije u životu. Studije je završio 2023. godine.

„Uz Božiju pomoć uspio sam savladati sve prepreke. To je ono što želim prenijeti i drugima kao sveštenik.“

Ističe da među muslimanima, kao i među hrišćanima, ima mnogo ljudi koji vjeru doživljavaju na različite načine, zbog čega sebe vidi kao osobu koja može graditi mostove među religijama.

„Zanimljivo je da su moje obraćenje i odluka da postanem sveštenik s vremenom naišli na poštovanje moje muslimanske porodice u Bosni i Hercegovini, pa i moje braće.“

Danas služi kao kapelan u župi Svete Edit Štajn u berlinskoj četvrti Neukölln, poznatoj po velikom broju stanovnika muslimanske vjeroispovijesti.

„Važna mi je tolerancija – između hrišćana, Jevreja, muslimana, ali i ljudi koji nisu vjernici.“

U slobodno vrijeme sa svojim župljanima odlazi na fudbalske utakmice ili na druženja uz currywurst.

Njegova majka se, kaže, s vremenom pomirila s njegovom odlukom. Zajedno s njegovom braćom prisustvovala je svečanosti njegovog svećeničkog ređenja prije nekoliko sedmica.