Navika broj 1 koju imaju svi visoko inteligentni ljudi, tvrde psiholozi

Znanstvenici tvrde da se visoka inteligencija često prepoznaje po obrascu ponašanja koji mnogi pogrešno tumače kao slabost.

Tijekom desetljeća istraživanja o tome kako ljudi razmišljaju, jedan se obrazac ponašanja iznova pojavljuje kao pouzdan pokazatelj visoke kognitivne sposobnosti. Zanimljivo je da ta navika nema nikakve veze s time koliko brzo netko donosi zaključke.

U pionirskoj studiji objavljenoj 1997. godine u časopisu Journal of Educational Psychology psiholozi Keith Stanovich i Richard West otkrili su da je najjača misaona sklonost povezana s višom inteligencijom ono što su nazvali aktivno otvorenim razmišljanjem (actively open-minded thinking). Riječ je o navici traženja dokaza koji osporavaju vlastita uvjerenja, prihvaćanja neizvjesnosti te spremnosti na promjenu zaključaka kada to činjenice zahtijevaju.

Tijekom posljednja tri desetljeća taj je nalaz potvrđen toliko puta, kroz različite populacije i metodologije, da je sveobuhvatni pregled objavljen 2023. u časopisu Journal of Intelligence, jednom od najuglednijih časopisa u tom području, potvrdio kako je riječ o jednoj od najčvršćih veza između određene kognitivne sklonosti i izmjerene intelektualne sposobnosti.

Mnogi ljudi sebe opisuju kao intelektualno nesigurne: teško se odlučuju za čvrst stav, skloni su preispitivanju vlastitih mišljenja i nelagodno im je promatrati koliko brzo drugi dolaze do zaključaka. No s vremenom upravo ti ljudi postižu znatno bolje rezultate na testovima kognitivnih sposobnosti od onih koji uvijek imaju potpuno oblikovano mišljenje. Evo zašto.

Kako povećava inteligenciju
Aktivno otvoreno razmišljanje pokazuje u kojoj je mjeri osoba spremna uspoređivati nove informacije s vlastitim uvjerenjima, razmatrati tuđa stajališta prije nego što zauzme konačan stav i iskreno prihvatiti mogućnost da nije u pravu.

To zvuči jednostavno. U praksi je riječ o ponašanju koje se protivi gotovo svim našim društvenim instinktima.

Posebno je zanimljivo to što povezanost između aktivno otvorenog razmišljanja i inteligencije nije samo korelacija. Brojne studije pokazuju da aktivno otvoreno razmišljanje dosljedno predviđa bolje rezultate u stvarnom rasuđivanju, na zadacima koji uključuju heuristike i kognitivne pristranosti, na mjerama procjene vlastite točnosti te na testovima znanstvenog zaključivanja — čak i kada se uzme u obzir osnovna razina kognitivnih sposobnosti.

Drugim riječima, nije riječ samo o tome da se inteligencija očituje kroz ponašanje. Radi se o misaonoj navici koja dodatno pojačava postojeće intelektualne sposobnosti osobe.

To je važna razlika jer znači da se aktivno otvoreno razmišljanje može svjesno razvijati.

Kako je povezana s inteligencijom

Da bismo razumjeli zašto se aktivno otvoreno razmišljanje tako dosljedno povezuje s visokom inteligencijom, korisno je pogledati širu znanstvenu literaturu o osobnosti.

Meta-analiza objavljena 2023. godine u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences, koja je obuhvatila desetljeća istraživanja i stotine studija, pokazala je da unutar osobine otvorenosti prema iskustvu intelektualna znatiželja ima najsnažniju i najdosljedniju pozitivnu povezanost s inteligencijom.

Ne otvorenost prema umjetnosti, ne sklonost uzbuđenjima i novim senzacijama, pa čak ni emocionalna otvorenost. Osobine koje najpouzdanije upućuju na visoku inteligenciju jesu one usmjerene prema idejama i iskrenom propitivanju vlastitog načina razmišljanja.

Aktivno otvoreno razmišljanje upravo je praktični izraz takvog profila.

Motivacijski mehanizam koji se nalazi u njegovoj pozadini ima i poseban naziv u psihologiji: potreba za spoznajom (need for cognition). To označava sklonost da se zahtjevno i izazovno razmišljanje doživljava kao nešto ugodno i poticajno, a ne kao iscrpljujući napor.

Kod osoba s izraženom potrebom za spoznajom uvjerljiv protuargument ne izaziva obrambenu reakciju. Naprotiv, potiče dodatni interes i angažman.

Longitudinalna studija objavljena 2024. godine u časopisu Journal of Intelligence pratila je 341 adolescenta tijekom jedne školske godine i pokazala dvosmjernu povezanost: fluidna inteligencija predviđala je rast potrebe za spoznajom, a potreba za spoznajom predviđala je rast fluidne inteligencije.

Utjecaj, dakle, djeluje u oba smjera.

Zbog toga psiholozi često otkrivaju da su ljudi koji za sebe kažu da su neodlučni, koji često mijenjaju mišljenje i teško iznose stavove s potpunim uvjerenjem, zapravo među najbistrijim osobama u prostoriji.

Njihova nesigurnost znak je da njihov kognitivni sustav funkcionira ispravno i neprestano integrira nove informacije umjesto da brani već zauzeti stav.

Kako to izgleda u praksi
Aktivno otvoreno razmišljanje očituje se kroz specifična ponašanja koja se mogu lako prepoznati, premda izvana ne izgledaju uvijek kao inteligencija.

Prije nego što iznesu mišljenje, osobe koje razmišljaju na ovaj način često se pitaju, svjesno ili nesvjesno: “Što bi me zapravo moglo natjerati da promijenim mišljenje?”

Ako ne mogu odgovoriti na to pitanje, prema vlastitom stavu odnose se opreznije.

Promjenu mišljenja u javnosti ne smatraju sramotom nego pokazateljem intelektualnog integriteta i spremnosti da slijede dokaze, a ne vlastiti identitet. Osim toga, namjerno traže razgovore s ljudima različitih profesionalnih iskustava, različitih uvjerenja i životnih puteva. Ne kako bi pobijedili u raspravi, nego kako bi otkrili vlastite slijepe točke.

Izvana takvo ponašanje može izgledati kao neodlučnost ili manjak uvjerenja, no istraživanja pokazuju suprotno.

Studija objavljena 2019. godine u časopisu Personality and Individual Differences pokazala je da i inteligencija i kognitivna fleksibilnost neovisno predviđaju intelektualnu poniznost, posebno sposobnost poštovanja suprotnih mišljenja i spremnost na promjenu stavova kada se pojave novi dokazi.

Zanimljivo je da su istraživači otkrili kompenzacijski učinak: ili visoka inteligencija ili visoka kognitivna fleksibilnost bile su dovoljne za razvoj intelektualne poniznosti. Nije bilo nužno imati obje osobine istodobno.

Dva su puta vodila do istog ishoda, a oba su karakteristična za iznimno sposobne mislioce.

Kako razviti naviku otvorenog razmišljanja

Najvažniji zaključak ovog velikog korpusa istraživanja ujedno je i najoptimističniji: aktivno otvoreno razmišljanje nije nepromjenjiva osobina. Longitudinalni podaci o potrebi za spoznajom jasno pokazuju da okruženje u kojem ljudi žive i rade snažno utječe na razvoj ove navike.

Domovi koji nagrađuju pitanja umjesto poslušnosti, radna mjesta koja intelektualnu sumnju smatraju vrlinom umjesto slabošću te obrazovni sustavi koji ljude uključuju kao aktivne sudionike u stvaranju znanja, a ne kao pasivne primatelje informacija, postupno povećavaju razinu kognitivnog angažmana.

To znači da je aktivno otvoreno razmišljanje, barem djelomično, vještina koja se može uvježbati.

Razvija se kroz ponovljeno i svjesno izlaganje informacijama koje osporavaju vlastita uvjerenja. Jača svaki put kada osoba postavi pitanje: “Što mi promiče?” umjesto “Kako mogu obraniti svoj stav?”

S druge strane, slabi u okruženjima koja nagrađuju sigurnost i samouvjerenost više nego točnost.

Zaključak za svakoga tko radi s talentiranim ljudima, vodi timove ili želi razvijati vlastite sposobnosti jest da su vidljivi znakovi kvalitetnog razmišljanja često suprotni onome što smo naučeni tražiti.

Samouvjerenost izgleda kao kompetentnost. Rječitost izgleda kao stručnost.

No najdublji pokazatelj inteligencije na koji istraživanja dosljedno upućuju tijekom desetljeća jest iskrena i uvježbana spremnost da čovjek prihvati mogućnost da nije u pravu.

Ako želite saznati što vaše misaone navike govore o vašoj inteligenciji, možete riješiti Test kognitivnog stila razmišljanja temeljen na znanstvenim istraživanjima i odmah dobiti svoje rezultate.

(Mark Travers, suradnik Forbesa)