Raspada se neočekivano savezništvo s Rusima, ključni saveznik NATO-a okreće se Ukrajini!
Prije otprilike deset godina, rat u Siriji pomogao je da se stvori neočekivano partnerstvo na Bliskom istoku između Turske i Rusije. No ono se sada raspada, tvrdi New York Times. Naime, Turska snažno pomaže Ukrajini da uspostavi uporište u dijelu svijeta gdje je ruski predsjednik Vladimir Putin ranije imao značajan utjecaj.
Partnerstvo između Putina i predsjednika Turske Recepa Tayyipa Erdogana oduvijek je bilo dvoznačno, a neko vrijeme se čak činilo da bi ih rat u Siriji mogao dovesti do direktnog sukoba. Ankara je podržavala pobunjenike koji su pokušavali svrgnuti Bašara al-Asada, dok je Moskva intervenirala kako bi ga podržala. Ipak, na kraju su obje sile pronašle kompromis.
Primjerice, kada je Turska 2016. godine pokrenula upad u sjevernu Siriju, to je mogla učiniti samo uz odobrenje Rusije, koja je tada kontrolisala sirijski zračni prostor. Turska je, s druge strane, ograničavala podršku pobunjenicima. Takvi aranžmani odražavali su razumijevanje između dvije strane koje su širile svoj utjecaj ili tolerisale prisustvo kada je to odgovaralo objema.
Za Putina je korist bila turska saglasnost s ruskim nastojanjem da učvrsti moć u Siriji i šire na Bliskom istoku. Erdogan je, s druge strane, imao korist od regionalnog saveznika u vrijeme napetih odnosa s NATO-om. U početku je Erdogan bio mlađi partner, ali rat u Ukrajini promijenio je odnos snaga. Izolovan od Zapada, Putin se sve više oslanjao na turskog predsjednika, koji je odbio da se pridruži zapadnim sankcijama. Turska je postala važno središte ruske trgovine, ulaganja i energetskih tokova, a Ankara je dobila veći politički utjecaj.
Ključna prekretnica u partnerstvu dogodila se kada je al-Asad svrgnut krajem 2024. godine, a Rusija, zauzeta ratom u Ukrajini, nije mu pritekla u pomoć. Umjesto toga, Moskva je brzo pokušala uspostaviti odnose s privremenim sirijskim vođom Ahmedom al-Šaraom i nastaviti isporuke nafte. Rusi su se našli u situaciji da pregovaraju s vladom u kojoj su ljudi koje su godinama bombardovali, dok se Turska, koja je podržavala pobunjenike, pojavila kao nova dominantna sila.
Za Tursku je to bila prilika da se pozicionira kao ključni saveznik NATO-a, rebalansira odnos s Rusijom i pomogne Ukrajini da razvija nove veze na Bliskom istoku.
U aprilu je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, putujući turskim državnim avionom, prvi put posjetio Siriju kako bi razgovarao s al-Šaraom i turskim ministrom vanjskih poslova o vojnoj i energetskoj saradnji. Turska je uključena u obnovu sirijske vojske, dok Ukrajina vidi priliku da doprinese svojim iskustvom u vojnoj proizvodnji i ratovanju dronovima, stečenim tokom rata s Rusijom, te da istovremeno ojača odnose sa zemljama koje su ranije bile u sferi utjecaja Moskve.
Ukrajina već koristi prilike na Bliskom istoku, razvijajući vojne veze sa zemljama Zaljeva. Zelenski je brzo nastojao iskoristiti ukrajinsko iskustvo, šaljući timove protivzračne odbrane u Katar, Saudijsku Arabiju i Ujedinjene Arapske Emirate. Turska, koja ima snažne vojne veze sa Zaljevom, vidi rastuću ulogu Ukrajine kao doprinos vlastitoj poziciji i mogućnost širenja saradnje.
Za Rusiju, koja je godinama gradila bliže ekonomske i sigurnosne veze sa zaljevskim monarhijama, ova promjena predstavlja dodatni udarac njenom utjecaju.
Ukrajini su prijeko potrebni saveznici i novi izvori prihoda, a ulazak na Bliski istok učvršćuje njenu ulogu pružatelja sigurnosnih rješenja. Činjenica da Erdogan pomaže u otvaranju vrata Ukrajini jasno pokazuje slabljenje sposobnosti Putina da projicira globalnu moć i koliko su se odnosi promijenili. Turska više ne balansira između Moskve i NATO-a, već sve više djeluje u pravcu koji ide protiv ruskih interesa. Slabljenje ruske pozicije dalo je Turskoj veću slobodu da vodi vlastitu politiku, a od toga koristi ima i Ukrajina.
