'Ako se to dogodi, Ukrajina će Putinu odmah postati nevažna'
Ruski predsjednik Vladimir Putin nastavak rata u Ukrajini vodi unatoč stotinama tisuća žrtava, sankcijama i sve većim ekonomskim problemima, a ključ za razumijevanje te odluke leži u političkoj i ekonomskoj logici iz koje je, prema ocjeni stručnjaka, gotovo nemoguće izaći. U razgovoru za Der Standard vojni ekonomist Marcus Keupp s Vojne akademije ETH Zürich upozorava da je Rusija upala u klasičnu “zamku nepovratnih troškova” (tzv. sunk-cost fallacy), što znači da se rat nastavlja jer je u njega već “uloženo previše da bi se odustalo”. “Kad jednom duboko uđete u rat, vrlo ga je teško zaustaviti”, ističe Keupp, objašnjavajući da režimi koji su već mobilizirali goleme resurse i žrtve teško mogu politički opravdati povlačenje.
Prema njegovoj analizi, logika rata se sama pojačava: umjesto priznanja neuspjeha, država dodatno povećava ulaganja kako bi opravdala prethodne gubitke. “Takva spirala često završava potpunim gubitkom”, navodi Keupp. On podsjeća da je početna ruska strategija 2022. godine počivala na uvjerenju da će Kijev pasti u nekoliko dana, a sankcije biti kratkoročno podnošljive. No, taj plan se raspao, nakon čega je Rusija prešla na model ratne ekonomije u kojem država sve više resursa usmjerava u vojnu proizvodnju.
Keupp opisuje rat kao oblik ekonomije koji dugoročno uništava vlastite temelje. “Rat je negativna proizvodnja – stvarate dobra koja služe uništenju”, kaže on, upozoravajući da pritom nestaje i radna snaga i znanje potrebno za civilni razvoj. Prema njegovim riječima, Rusiju posebno pogađa odlazak više od milijun ljudi kroz gubitke na bojištu i emigraciju, uključujući velik broj visokoobrazovanih stručnjaka, posebno iz IT sektora. Ti kadrovi, kaže, trajno napuštaju zemlju i jačaju druge ekonomije. Keupp smatra da Rusija ide prema sistemu u kojem se prioritet daje stabilnosti režima, a ne ekonomskom razvoju. Takav model, tvrdi on, može kratkoročno održavati političku kontrolu, ali dugoročno vodi u ekonomsku stagnaciju i gubitak blagostanja. “Važnije je da je režim stabilan nego da ekonomija funkcioniše”, sažetak je njegove teze.
"Nema previše opcija", kaže stručnjak o mogućem završetku rata. Njegova lična teza glasi: "Putin će prestati tek kada imperiju zaprijeti opasnost od unutrašnjeg raspada." U tom kontekstu Rusija se, kaže, ne može posmatrati kao klasična nacionalna država, nego kao krhki višenacionalni imperij sličan historijskim složenim državnim tvorevinama. Oko 30 miliona stanovnika nisu etnički Rusi, što dugoročno, uz slabljenje ekonomskih i represivnih kapaciteta, može otvoriti prostor za regionalne napetosti i separatističke tendencije. “Ukrajina odjednom više neće biti toliko važna kada se radi o opstanku vlastitog sistema”, navodi Keupp, dodajući da bi u ekstremnom scenariju moglo doći i do potpunog unutrašnjeg kolapsa, iako takav ishod smatra malo vjerovatnim.
Istovremeno, upozorava na još jedan paradoks: dok Rusija iscrpljuje resurse u dugotrajnom ratu, Ukrajina bi iz istog sukoba mogla izaći tehnološki ojačana. Ukrajina je, ističe, postala poligon za razvoj modernog ratovanja, posebno u području dronova i digitalnih vojnih sistema, a iskustva s bojišta već analiziraju i strane vojske. Takav razvoj mogao bi, prema toj ocjeni, dugoročno ojačati ukrajinsku odbrambenu i tehnološku bazu, pod uslovom da se ratni inovacijski ciklus uspješno prenese u civilni sektor – što historijski nije nepoznat proces, poput američkog poslijeratnog tehnološkog uspona nakon Drugog svjetskog rata. Na kraju, Keupp ostavlja i mogućnost najpesimističnijeg scenarija: da rat završi tek iscrpljivanjem svih resursa i unutrašnjim slomom, što opisuje kao malo vjerovatno, ali i dalje moguće u dugom vremenskom horizontu.
