Tržište rada BiH u krizi, eksperti upozoravaju: "Pad nezaposlenosti nije nužno dobar znak"

Pad broja nezaposlenih u Bosni i Hercegovini, koji prema posljednjim podacima za mart 2026. iznosi 0,34 posto na mjesečnom nivou, na prvi pogled može djelovati kao znak oporavka tržišta rada.

Ipak, prema riječima stručnjaka, stvarna slika je znatno složenija i ne mora nužno ukazivati na pozitivan trend.

Ekonomski stručnjak Admir Čavalić u razgovoru za Radiosarajevo.ba smatra da podaci pokazuju jedno, ali da broj zaposlenih govori drugu priču.

Koji su pouzdani pokazatelji?
"Imamo stagnaciju, pa čak i blagi pad zaposlenosti u odnosu na ranije godine, dok je vrhunac zabilježen krajem 2024.", ističe Čavalić.

On pojašnjava da se pouzdanijim pokazateljem smatraju podaci poreznih uprava, jer se zasnivaju na stvarnim uplatama doprinosa.

"Svaki poslodavac je obavezan prijaviti radnike i uplatiti doprinose, što znači da su ti podaci vrlo precizni", dodaje Čavalić.

S druge strane, pad broja nezaposlenih, kako navodi, može biti posljedica sistemskih nedostataka u evidenciji.

"Još vežemo status nezaposlenosti za određena prava, prije svega zdravstveno osiguranje. To motivira ljude da se prijavljuju ili odjavljuju s evidencije iz administrativnih razloga, a ne nužno zbog zaposlenja", objašnjava Čavalić.

'Tržište rada u krizi'
Dodaje da postoji velika vjerovatnoća da dio ljudi uopće više nije u evidencijama, bilo zbog odlaska iz zemlje ili rada u inostranstvu.

"Vrlo vjerovatno da je tačno da ovi ljudi odlaze vani ili se više ne prijavljuju na evidencijama", naglašava Čavalić.

Zbog toga, kako kaže, ekonomisti sve više kao ključni indikator uzimaju upravo broj zaposlenih, jer on daje realniji uvid u stanje ekonomije i tržišta rada.

"To daje realniju sliku i govori da je tržište rada u jednoj vrsti krize, jer nema značajnijeg rasta zaposlenosti", pojašnjava ekonomski stručnjak.

Poseban problem, ističe, predstavlja činjenica da ključni društveni sistemi u BiH direktno zavise od broja zaposlenih.

"Naši sistemi, poput zdravstva, PIO i socijalne zaštite, vezani su za doprinose, odnosno za broj zaposlenih. Ako tog radnika nema, javljaju se ozbiljni socijalni i budžetski problemi", pojašnjava on, dodajući da se u nekim razvijenim zemljama, poput Velike Britanije, ovi sistemi finansiraju drugačije, tj. putem poreza.

Dva ključna problema BiH
Kada je riječ o strukturi tržišta rada, Čavalić ističe da BiH istovremeno ima dva problema – i nedostatak radne snage i nedostatak adekvatnih radnih mjesta.

"Imamo i jedan i drugi problem. To nisu homogene kategorije. Nedostaje određenih profila radnika, poput električara ili zidara, dok s druge strane postoji dio radne snage koji je teže zapošljiv", objašnjava.

Dodaje da poslodavci sve češće upozoravaju na nedostatak radnika, ali da javnost to često pogrešno tumači.

"Kada poslodavci govore o nedostatku radne snage, javnost reaguje i pita kako je to moguće ako ima nezaposlenih. Međutim, riječ je o različitim kvalifikacijama i potrebama tržišta", pojašnjava Čavalić.

Uvoz radne snage
Kao ilustraciju navodi i poređenje s regionom, ističući da BiH znatno zaostaje kada je riječ o uvozu radne snage.

"Mi izdamo šest do sedam hiljada radnih dozvola godišnje, dok susjedna Hrvatska izdaje preko 100.000. To pokazuje da nama nedostaje inostrane radne snage koja treba popuniti radna mjesta koja naši građani više ne žele raditi bez adekvatne kompenzacije", navodi Čavalić.

S druge strane, problem predstavlja i struktura ponude poslova, koja je često iskrivljena kroz javni sektor ili privremene programe zapošljavanja.

"Dešava se da poslodavac zaposli radnika kroz neki program na šest mjeseci ili godinu dana, a nakon toga ga pusti. Takve mjere kratkoročno popravljaju statistiku, ali ne rješavaju suštinski problem", objašnjava on.

Neizvjesne prognoze
Kada je riječ o budućnosti, Čavalić ističe da su prognoze neizvjesne, ali da trenutni trendovi ne ulijevaju previše optimizma.

"Postojeći podaci govore da broj zaposlenih stagnira ili čak pada. Naši sistemi ovise o radnicima kroz doprinose, a poslodavci očekuju dodatno smanjenje doprinosa kako bi ostali konkurentni", naglašava Čavalić, dodajući da se dio radnika čak vraća iz inostranstva zbog promjena na stranim tržištima rada.

Kao jedan od pokazatelja promjena na tržištu rada navodi i sve veću aktivaciju penzionera, ali i drugih kategorija stanovništva.

"Vidimo da sve veći broj penzionera ostaje na tržištu rada, ali i da se pokušava aktivirati radna snaga među ženama, recimo kroz finansiranje vrtića u okviru kompanija". Prema njegovim riječima, sve to ukazuje da će BiH u narednom periodu morati značajnije posegnuti za uvozom radne snage.

Može li automatizacija zamijeniti čovjeka?
"Nakon penzionera, žena i mladih, koji su još neiskorišten potencijal, jasno je da ćemo morati uvoziti radnu snagu. To više nije pitanje izbora, nego nužnosti", upozorava.

Istovremeno, dodaje, sve veću ulogu igra i automatizacija, koja mijenja strukturu poslova.

"Imate sve više automatizacije – od bankomata do različitih prodajnih automata. To pokazuje da tehnologija već zamjenjuje dio radne snage koja nedostaje", govori Čavalić i dodaje da ipak, uprkos tim trendovima, ostaje optimista kada je riječ o dugoročnoj perspektivi rada.

"Ne mogu tehnologija i AI preuzeti sve poslove, već će preusmjeravati radnike na neka druga, bolja radna mjesta. Zato je ključna kvalifikacija i prekvalifikacija radne snage", zaključuje ekonomista Admir Čavalić.

"Ljudi nestaju iz evidencija"
S druge strane, stručnjak demograf Adnan Fehratbegović smatra da je dominantan faktor pada nezaposlenosti smanjenje ukupne ponude radne snage.

"To se dešava kroz dva kanala: direktnim odlaskom u inostranstvo (što sugerišu podaci EUROSTAT-a o broju izdatih boravišnih dozvola za građane BiH: cca 40 000 na nivou godine) i prirodnim odlivom (penzionisanjem), dok generacije koje dolaze na tržište rada postaju sve malobrojnije.

Komentirajući situaciju u kojoj nezaposlenost pada, a zaposlenost ne raste značajno, Fehratbegović ističe da je to "klasičan indikator smanjenja aktivne radne snage".

"Da bi stopa nezaposlenosti padala uz stagnaciju zaposlenosti, ljudi moraju 'nestati' iz evidencije zavoda, a da se nisu zaposlili u zemlji. To se uglavnom dešava kada se osobe brišu s evidencije zbog nejavljanja", navodi i dodaje da to često znači da su već u inostranstvu.

Naglašava da bi stvarni oporavak podrazumijevao snažan rast investicija i visoku stopu novostvorene vrijednosti.

"Trenutno, tržište se 'oporavlja' jer je sve manje onih koji mogu biti nezaposleni, a ne zato što je ekonomija postala drastično produktivnija", mišljenja je.

Alarmantno: Odlaze i zaposleni
Pitali smo demografskog stručnjak i ko najviše odlazi iz zemlje te kakvi su dugoročni efekti?

"Odlaze obje kategorije, ali je profil promjenjiv. Ranije su odlazili uglavnom nezaposleni, dok posljednjih godina sve češće odlaze već zaposleni, kvalifikovani radnici u potrazi za boljim uslovima života i stabilnošću. Dugoročni efekti su alarmantni:

Deficit stručnog kadra: Firme već sada ne mogu naći majstore, inženjere i medicinsko osoblje;
Pritisak na penzioni sistem: Manje radnika znači manje uplata u fondove, što ugrožava isplatu penzija u budućnosti, ali i općenito dovođenje u pitanje funkcionisanja cjelokupnog sistema;
Pad potrošnje: Svaka porodica koja ode je i grupa potrošača manje, što direktno slabi domaću ekonomiju.
Fehratbegović smatra da BiH "rješava" nezaposlenost tako što gubi radnike.

"Zadnjih 10 godina 'izvozimo' svoj problem nezaposlenosti. Umjesto da kroz reforme obrazovanja i ekonomije apsorbujemo radnu snagu, mi je prepuštamo drugim tržištima. To je najskuplji način rješavanja problema, jer država ulaže u obrazovanje pojedinca koji će svoju produktivnost i poreze ostvarivati u nekoj drugoj državi. Slobodno se može kazati da smo na taj način, odlaskom skoro 400 000 ljudi iz zemlje, izgubili desetine milijardi kratkoročno, a dugoročno je nemoguće procijeniti težinu štete nanijetu egzodusom ljudi", zaključuje Adnan Fehratbegović u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba.