Ovo je čovjek koji je doveo Ameriku i Iran za pregovarački stol
Sjedinjene Američke Države i Iran postigli su dogovor o dvosedmičnoj obustavi vatre, a uloga posrednika pripala je Pakistanu i njegovom premijeru Shehbaz Sharif.
Pregovarački stol
Upravo je Islamabad uspio za isti pregovarački stol dovesti dvije države koje su u prethodnih mjesec dana razmjenjivale ne samo hiljade raketa i dronova, već i otvorene prijetnje o „potpunom uništenju“ i „brisanju civilizacija“.
U objavama američkog predsjednika Donald Trump i iranskog ministra vanjskih poslova Abbas Araghchi, Sharif je izdvojen kao ključni čovjek koji je uspio premostiti duboke političke i sigurnosne razlike između dvije strane i dovesti ih do privremenog primirja.
Njegov politički put, međutim, daleko je od linearnog. Karijeru je započeo krajem osamdesetih kao lokalni političar, da bi tokom narednih decenija prošao kroz niz uspona i padova. Jedno od najtežih poglavlja bilo je razdoblje od 2000. do 2007. godine, kada je zajedno s porodicom živio u egzilu u Saudijskoj Arabiji, nakon političkih previranja i optužbi koje su dovele do njegovog hapšenja.
Nakon povratka u Pakistan, Sharif se postepeno vraća u politički život. Već godinu kasnije postaje premijer pokrajine Punjab, a potom i lider opozicije nakon neuspjele kandidature za državnog premijera 2018. godine.
Prekretnica dolazi 2022. godine, kada koristi političku krizu i smjenu Imran Khan kako bi preuzeo funkciju premijera. Iako se na toj poziciji nije zadržao dugo, već naredne godine se ponovo vraća na čelo vlade, potvrđujući svoju političku izdržljivost.
Sharifova vanjska politika od početka je bila usmjerena na balansiranje odnosa s ključnim regionalnim i globalnim akterima. Poseban fokus stavljen je na Bliski istok, gdje je Pakistan intenzivirao saradnju sa Saudijskom Arabijom, ali i produbio kontakte s Turskom, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Jordanom kroz niz bilateralnih susreta i međunarodnih foruma.
Diplomatski manevar
Dodatni prostor za diplomatski manevar otvoren je 2025. godine, nakon eskalacije sukoba između Indije i Pakistana, u kojem su Sjedinjene Američke Države imale posredničku ulogu. Taj proces je doveo do jačanja odnosa između Washingtona i Islamabada, što je Sharifu omogućilo da se profilira kao kredibilan posrednik i u širem regionalnom kontekstu.
Upravo je ta kombinacija političkog iskustva, regionalnih veza i međunarodne komunikacije omogućila Pakistanu da preuzme ulogu mosta između Washingtona i Teherana. Rezultat je dvosedmično primirje koje bi, prema najavama, moglo biti uvod u šire pregovore o trajnom prekidu sukoba.
Sharif je već signalizirao spremnost da se ide korak dalje, najavljujući početak pregovora o potpunoj obustavi rata. Ukoliko do toga dođe, Pakistan bi mogao biti prepoznat kao jedan od ključnih aktera u stabilizaciji jednog od najopasnijih konflikata današnjice.
