ZLATKO LAGUMDŽIJA PORUČIO: Genocid počinje riječima, ne oružjem
U Memorijalnom centru Srebrenica u toku je međunarodna konferenciju pod nazivom „Global Srebrenica Conference – Towards a Permanent UN Framework for Remembrance, Responsibility and Action”, posvećena izgradnji trajnog okvira Ujedinjenih nacija za sjećanje, odgovornost i djelovanje nakon genocida u Srebrenici, prenosi Vijesti.ba.
Putem video linka iz New Yorka se javio dr. Zlatko Lagumdžija, stalni predstavnik BiH u UN. Njegovo obraćanje prenosimo u nastavku:
– Dozvolite mi da prvo izrazim iskrenu zahvalnost Ujedinjenom Kraljevstvu na stalnoj podršci odbrani i izgradnji Bosne i Hercegovine kao multietničke države i društva na njenom euroatlantskom putu, kao i na organizovanju današnjeg skupa zajedno s Memorijalni centar Srebrenica.
Ova konferencija posvećena Srebrenici ima globalno značenje za kulturu sjećanja, prevenciju genocida, odgovornost država i jačanje međunarodnog prava, koje je u ovom vremenu pred najvećim izazovima od pobjede nad fašizmom prije osam decenija.
Srebrenica nije samo historijsko poglavlje; ona je moralni izazov za današnje generacije, kao i za međunarodnu zajednicu, jer nas poziva da sjećanje pretvorimo u odgovornost, odgovornost u konkretna djela pravde, a pravdu u istinu, obrazovanje i prevenciju ponavljanja zločina.
Genocid u Srebrenici nije bio samo tragedija za Bosnu i Hercegovinu, već i simbol kraha ukupne međunarodne zajednice – kako velikih sila, tako i Ujedinjenih nacija u cjelini. Po priznavanju vlastite odgovornosti, Ujedinjene nacije uspjele su napraviti neke važne korake.
Presude Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju utvrdile su pravnu istinu i napravile prve korake ka pravdi i pomirenju. Usvajanje rezolucije Generalne skupštine kojom se 11. juli označava kao Međunarodni dan sjećanja i obilježavanja genocida u Srebrenici iz 1995. godine predstavlja historijski trenutak.
Postavljanje spomenika – bijelog kamenog Cvijeta Srebrenice – ispred zgrade UN-a u New Yorku, okrenutog prema Memorijalnom centru u Potočarima, simbol je vječnog podsjećanja na lekcije i poruke u institucionaliziranom i globalnom sistemu Ujedinjenih nacija.
Važnost Rezolucije, kao i spomenika ispred sjedišta UN-a u New Yorku, nije samo u sjećanju na žrtve i odnosu prema preživjelima, već i u jačanju međunarodnog prava, očuvanju globalnog mira i sigurnosti, suočavanju s istinom o genocidu, borbi protiv njegovog negiranja te obrazovanju i prevenciji budućih zločina.
Podsjećanja radi, Rezolucija nije zasnovana na političkim stavovima, pa čak ni na historijskim ili ekspertnim stavovima bilo kojih političara, historičara ili pravnika, nego na činjenicama koje su pravosnažno utvrđene presudama sudova u Hagu.
Rezolucija je imala za cilj da bude u funkciji jačanja međunarodnog prava u vremenu u kojem smo svjedočili masovnim i brutalnim ubijanjima civila u Gazi, za koja je u toku suđenje za zločin genocida, ubijanju civila u Ukrajini i mnogim drugim dijelovima svijeta gdje su očigledno narušena osnovna ljudska prava i počinjeni nekažnjeni zločini.
Kada je sjećanje ukorijenjeno u međunarodne okvire, ono je barem donekle zaštićeno od političkih manipulacija. Kada je istina ukorijenjena u multilateralnim obavezama, postaje otpornija na poricanje. A kada je sjećanje povezano sa strateškim politikama i akcijama, ono postaje alat prevencije.
Danas poricanje genocida i historijski revizionizam nisu marginalni fenomeni. Oni su organizovani, pojačani i često korišteni kao politički alat. Svjedočimo ne samo poricanju, već i onome što se može nazvati fazom trijumfalizma, gdje se osuđeni ratni zločinci glorifikuju, a sudski utvrđene činjenice otvoreno osporavaju.
Očigledno je da se ponovo bude politike presuđene u Hagu, čiji ključni promotori ni do sada nisu naučili da je poricanje i relativiziranje genocida i drugih zločina proizvodnja dugoročne nesreće, prvenstveno vlastitom narodu, te produžavanje života mržnje koja vodi ka novim zločinima.
Historija nam je pokazala da genocid ne počinje oružjem, već riječima. Holokaustu je prethodila sistematska dehumanizacija Jevreja. U Ruandi su Tutsi označeni kao štetočine koje treba istrijebiti. U Bosni i Hercegovini Bošnjaci su prikazivani kao okupatori, ekstremisti i prijetnja koju treba eliminisati. Riječi su stvorile uslove za nasilje, a dehumanizacija je legitimizovala genocid.
[youtube]
Zato je važno podstaći integraciju sjećanja na Srebrenicu u programe prevencije genocida. Potrebno je zagovarati pojačanu saradnju između Kancelarije specijalnog savjetnika za prevenciju genocida i država članica u suzbijanju poricanja i govora mržnje. Neophodno je kreirati obrazovne setove alata i omogućiti globalnu dostupnost digitalnim arhivima.
Presude treba preseliti iz sudskih dosijea u obrazovne programe. Potrebno je formirati kontinuirana izvještavanja o trendovima poricanja genocida kao indikatorima ranog upozorenja te razvijati strukturirana partnerstva između memorijalnih institucija i tijela UN-a. Lista konkretnih akcija ovim tek počinje.
Srebrenica Outreach projekat i inicijativa da se Memorijalni centar pozicionira kao stalni, kontinuirani centar refleksije i političkog angažmana predstavljaju viziju usmjerenu ka budućnosti. Vjerujem da je i ova konferencija dio te vizije.
Dakle, ovaj skup vidim kao još jedan kamenčić u mozaiku sveukupnog obrazovanja za budućnost i preventivnih mjera protiv regionalne nestabilnosti i ponavljanja zločina i projekata kojima je presuđeno u Hagu.
Zato vjerujem da će današnji razgovori i refleksije doprinijeti oblikovanju održivog, principijelnog i akcijom vođenog okvira UN-a – od sjećanja i obrazovanja, preko istine i pravde, odgovornosti i djelovanja, do prevencije i pomirenja.
