BiH se crveni na mapi zbog koje cijeli svijet strahuje (ili bi bar trebalo)

Novo globalno modeliranje pokazuje da je gotovo 9,3 posto svjetske kopnene površine vrlo ranjivo na rizik od izbijanja opasnih bolesti. Ova žarišta koncentrisana su u Latinskoj Americi i Africi, a među balkanskim zemljama najrizičnije su Srbija i Bosna i Hercegovina, koje su, prema ovoj mapi, pozicionirane isto kao SAD i Rusija.

Istraživanje, objavljeno u časopisu Science Advances, također identificira zemlje koje su najranjivije na epidemije, ali i one koje su najmanje opremljene za njihovo rano otkrivanje i suzbijanje.

Šta otkriva mapa rizika od bolesti
Istraživači su mapirali bolesti sklone epidemijama u gotovo svakoj zemlji na Zemlji. Studiju je vodila Angela Fanelli, veterinarska epidemiologinja u Zajedničkom istraživačkom centru (JRC) Evropske komisije. Njeno istraživanje fokusirano je na to kako promjene u okolišu, uzrokovane ljudskim djelovanjem, oblikuju rizik od epidemija i opterećuju sposobnost zemalja da efikasno reaguju na zdravstvene krize.

Model je pokazao da 6,3 posto globalne kopnene površine spada u kategoriju visokog rizika, dok je dodatnih 3 posto klasificirano kao područje vrlo visokog rizika, prenosi N1info.ba.

Oko 20 posto svjetskog stanovništva živi u područjima srednjeg rizika, dok 3 posto ljudi naseljava zone visokog ili vrlo visokog rizika.

Zoonoze i rizik od bolesti
Većina bolesti prikazanih na mapi su zoonoze – bolesti koje se prenose sa životinja na ljude putem infekcije i direktnog kontakta. Prema jednom pregledu, procjenjuje se da gotovo tri četvrtine novih infekcija kod ljudi širom svijeta potiče upravo od životinja.

Kada se ljudi šire na staništa divljih životinja, dolazi do tzv. „prelijevanja“ virusa.

Sve prioritetne bolesti Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) na ovoj mapi nalaze se na kratkoj listi pažljivo praćenih opasnih zoonotskih prijetnji.

Klimatski obrasci i epidemije
Zagrijavanje zraka i vode mijenja područja u kojima životinje, insekti i virusi mogu opstati i razvijati se, što mijenja osnovnu geografiju zaraznih bolesti. Novo modeliranje sugerira da više temperature, obilnije padavine i duže suše povećavaju rizik od izbijanja bolesti.

Nedavna istraživanja povezuju klimatske promjene s izmijenjenim migracijskim rutama, ciklusima razmnožavanja i staništima koja divlje životinje približavaju ljudima.

Produžene tople sezone omogućavaju komarcima i krpeljima koji prenose bolesti da opstanu na novim područjima, potiskujući ranije tropske infekcije prema višim geografskim širinama.

Kontakt s divljim životinjama
Krčenje šuma radi izgradnje farmi, puteva i rudnika dovodi ljude u bliži kontakt s divljim životinjama koje mogu biti domaćini novih virusa i patogena.

Zgusnuta koncentracija ljudi i životinja u naseljima i na industrijskim farmama povećava mogućnost brzog širenja virusa.

Osim toga, gubitak biodiverziteta – raznolikosti biljnog i životinjskog svijeta u ekosistemu – ponekad pogoduje vrstama koje prenose opasne patogene.

U novom istraživanju, gustoća naseljenosti izdvojila se kao najjači pojedinačni pokretač rizika od izbijanja zaraze, nadmašujući bilo koji pojedinačni okolišni faktor.

Ko je spreman, a ko nije
Istraživači su razvili i indeks rizika od epidemije koji kombinuje vjerovatnoću izbijanja bolesti s kapacitetom za odgovor. Zemlje poput Papue Nove Gvineje i Republike Kongo nalaze se na samom vrhu liste, suočene s intenzivnim rizikom, ali ograničenom zdravstvenom infrastrukturom.

Ovaj indeks ne traži krivce, već pokazuje gdje bi klinike, laboratorije i obučeno osoblje mogli biti preopterećeni tokom naglog rasta epidemije.

S druge strane, mnoge zemlje s visokim prihodima pokazuju nizak rizik od izbijanja zaraze, ali snažne kapacitete, što ih čini potencijalnim centrima za laboratorijsku podršku i proizvodnju vakcina.

Šta znači visok rizik od bolesti
Čak i ako živite daleko od označenih žarišta zaraze, vrijeme i mjesto izbijanja bolesti oblikuju obrasce putovanja, trgovinu i lance snabdijevanja.

Savremeni avionski saobraćaj može premjestiti zaraženu osobu između kontinenata za samo nekoliko sati, ali snaga zdravstvenih sistema odlučuje šta će se dalje dogoditi.

Velike populacije žive u područjima gdje model pokazuje umjeren rizik, što znači da bi lokalne zdravstvene službe i dalje mogle biti opterećene tokom ozbiljnih epidemija.

Pripremljenost ne podrazumijeva samo broj bolničkih kreveta, već i rano otkrivanje bolesti, jasnu komunikaciju i pouzdan pristup vakcinama.

Prediktivni modeli prije izbijanja krize
Modeli koji uče iz prethodnih epidemija mogu ukazati na mjesta gdje će se opasni virusi vjerovatno pojaviti prije nego što ljekari zabilježe prve slučajeve.

U ovoj studiji algoritmi su kombinovali satelitske snimke, klimatske podatke, karte korištenja zemljišta i podatke o ranijim infekcijama kako bi procijenili gdje bi mogle započeti buduće epidemije.

Druga studija rangirala je porodice virusa prema pandemijskom potencijalu, pomažući nadležnima da odluče koje vakcine razvijati unaprijed i efikasnije.

Ovi alati ne mogu tačno predvidjeti koji će se virus pojaviti, ali sužavaju mogućnosti i usmjeravaju ciljani nadzor i zalihe.

Priprema za Bolest X
SZO kontinuirano revidira svoju listu prioriteta, uključujući i nepoznate prijetnje pod nazivom „Bolest X“, kako bi potaknula fleksibilnu globalnu spremnost.

U Evropi se Uprava za spremnost i odgovor na vanredne zdravstvene situacije fokusira na klimatski osjetljive prijetnje poput ebole, zike i krimsko-kongoanske hemoragijske groznice.

Globalna saradnja u razmjeni podataka, razvoju vakcina i brzom finansiranju znači da žarište u jednoj zemlji može pokrenuti zaštitne mjere i u drugim dijelovima svijeta. U tom kontekstu, ova mapa služi kao važno upozorenje i alat za planiranje, pokazujući gdje pomoć mora stići prije nego što se epidemije razviju.