Ako ste Srbi, na vrh jelke ne ide zvijezda: Sveštenik otkrio šta se radi sa jelkom i badnjakom

Otac Predrag posebno se osvrnuo na ukrase koje danas stavljamo na jelku, naglašavajući da ni oni nisu bez značenja.

Otac Predrag Popović često putem društvenih mreža govori o vjeri, simbolima i zaboravljenim značenjima hrišćanskih običaja.

Ovoga puta, na svom Instagram profilu, podijelio je snažno tumačenje kićenja jelke – običaja koji mnogi danas doživljavaju isključivo kao dio praznične dekoracije, a koji u pravoslavnom predanju nosi duboku simboliku.

Njegove riječi izazvale su veliku pažnju jer podsjećaju na smisao vjere, žrtve i ljubavi, vrijednosti koje savremeni život često potiskuje u drugi plan.

Praznično drvo – jelka kao snažan simbol Hrista
Otac Predrag objašnjava da jelka nije tek praznično drvo, već snažan simbol Hrista.

„Jelka koju mi kitimo – to je Hristos. Svo drveće opadne lišće, dođe zima. Zima je smrt. Svi umremo, a On ostaje vječan“, poručuje.

Za razliku od listopadnog drveća, četinari zadržavaju svoje iglice i tokom zime, baš kao što Hristos ostaje živ i vječan. U srpskoj tradiciji, ovaj simbol se nadovezuje i na badnjak, jer i njegovo lišće ostaje tokom hladnih dana, noseći istu poruku.

Vijenac na vrhu jelke i njegovo značenje

Posebno se osvrnuo na ukrase koje danas stavljamo na jelku, naglašavajući da ni oni nisu bez dublje simbolike.

„Gore ne ide zvijezda, gore ide vijenac. To je vijenac koji Hristos nosi oko glave – onaj vijenac od trnja“, objašnjava otac Predrag.

Novogodišnji vijenac, ukrašen i osvijetljen, u ovom tumačenju postaje podsjetnik na Hristovu žrtvu i stradanje, ali i na pobjedu života nad smrću.

Lampice kao simbol rana i nade

Ni svjetlucave lampice, koje danas često smatramo isključivo dekoracijom, nisu izostavljene iz njegovog tumačenja.

„Ti lampioni – to su rane Hristove. On je krvario nas radi“, rekao je.

Na taj način, svjetlost na jelci dobija dublji smisao: ona simbolizira stradanje, ali i nadu, vaskrsenje i svjetlost koja ostaje prisutna i u najtamnijim trenucima.

Žrtva kao najviši izraz ljubavi

Centralna poruka obraćanja oca Predraga jeste zakon žrtve, koji ističe kao jedan od najvažnijih hrišćanskih principa.

„Kada se žrtvujemo za druge ljude, time pokazujemo da ih volimo. Žrtva je jednaka ljubavi“, naglašava.

Podsjeća da Bog nije ostao dalek i nedodirljiv, već je dao svog Sina, poput Avrama koji je bio spreman da žrtvuje ono najvrednije. Upravo zbog te žrtve, vjera u Boga, kako kaže, ima smisla, prenosi Ona.rs.

Otac Predrag ističe da vjera ne bi imala težinu kada Bog ne bi razumio ljudsku bol, nepravdu, zavist, ljubomoru i patnju.

„Da je Bog ostao tamo gdje jeste, ja ne bih vjerovao u Njega. Šta On zna kako je meni, mojoj majci, mojoj djeci, u braku?“, iskreno poručuje.

Upravo zato, Hristova žrtva predstavlja dokaz Božje ljubavi prema ljudima – ljubavi koja ne traži mnogo zauzvrat, osim iskrene vjere.