Evropa povlači dosad neviđen potez protiv Rusije: Cure detalji tajne operacije

Naglo zaustavljanje razmjene obavještajnih podataka između Vašingtona i Kijeva izazvalo je zabrinutost u Evropi.

Evropske obavještajne agencije, suočene sa sve većom ruskom agresijom i smanjenim povjerenjem u transatlantske saveznike, ubrzano grade zajedničku obavještajnu mrežu — što se donedavno smatralo gotovo nezamislivim. Ovaj pomak, potaknut geopolitičkim preokretima, uključujući prekid dijeljenja obavještajnih podataka između SAD-a i Ukrajine u martu 2025. godine, označava novu eru saradnje unutar Evropske unije.

Prema izvorima iz sedam obavještajnih i sigurnosnih dužnosnika s kojima je razgovarao POLITICO, evropske prijestolnice sve češće šalju svoje obavještajne časnike u Brisel, a interna obavještajna jedinica EU-a, poznata kao INTCEN, počela je direktno informirati visoke dužnosnike poput predsjednice Evropske komisije Ursule von der Leyen i šefice evropske diplomatije Kaje Kallas.

„Trumpova administracija, htjela to ili ne, dala je Evropi poticaj da ujedini svoje obavještajne kapacitete“, izjavio je ironično jedan zapadni obavještajni dužnosnik, insistirajući na anonimnosti.

Prekid razmjene podataka između Vašingtona i Kijeva dodatno je pojačao zabrinutost. Nizozemska obavještajna služba objavila je da je ograničila dijeljenje informacija s američkim partnerima zbog političkog uplitanja i zabrinutosti za ljudska prava.

„Postoji osjećaj da bi SAD u narednim mjesecima mogle biti manje predane dijeljenju obavještajnih podataka — i unutar NATO-a i šire“, izjavio je Antonio Missiroli, bivši visoki dužnosnik NATO-a.

Ovaj gubitak povjerenja natjerao je Evropu da preispita svoje obavještajne prakse. Dok zemlje poput Francuske, Njemačke i Nizozemske traže bližu saradnju unutar manjih i pouzdanijih skupina, druge se i dalje bore s dugogodišnjim nepovjerenjem. Nedavna otkrića o mađarskim obavještajnim dužnosnicima koji su, prerušeni u diplomate, pokušali infiltrirati institucije EU-a, pokazuju koliko je međusobno povjerenje unutar bloka krhko.

Tradicionalno, evropske obavještajne službe sarađivale su kroz Klub de Berne, neformalnu mrežu osnovanu prije pola stoljeća. No, ova platforma, koja uključuje zemlje poput Švicarske i Norveške, ali ne i sve članice EU-a, ograničena je nedostatkom formalne strukture i strogim nacionalnim pravilima o dijeljenju podataka.
„Klub de Berne je koristan, ali nije dovoljan za današnje izazove“, izjavio je Philip Davies, direktor Brunel Centra za obavještajne studije u Londonu.

U međuvremenu, INTCEN, zajedno s vojnim Ravnateljstvom za obavještajne poslove EU-a, čini Jedinstveni kapacitet za analizu obavještajnih podataka (SIAC), koji izrađuje zajedničke procjene za donosioce odluka. U septembru 2024. godine, bivši šef SOA-e Daniel Markić preuzeo je vodstvo INTCEN-a s ciljem jačanja razmjene informacija i direktnog pristupa liderima EU-a.

Bivši finski predsjednik Sauli Niinistö prošle je godine, u izvještaju naručenom od Ursule von der Leyen, predložio osnivanje obavještajne agencije po uzoru na CIA-u, koja bi koordinirala strateške i operativne potrebe Unije. Iako ideja dobija zamah, suočava se s brojnim preprekama — od različitih nacionalnih prioriteta do zabrinutosti da bi prevelika autonomija mogla dodatno narušiti odnose sa SAD-om.
„Povjerenje je ključno. Bez njega, saradnja ostaje ograničena“, rekao je Niinistö za POLITICO, dodajući da je punopravna evropska obavještajna agencija još uvijek daleka budućnost.

Brisel ipak postepeno gradi vlastitu obavještajnu zajednicu. Većina stalnih predstavništava zemalja članica sada ima obavještajne časnike, dok belgijske sigurnosne službe aktivno prate špijunske aktivnosti u blizini institucija EU-a.

Zemlje poput Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva predvode inicijative poput Koalicije voljnih, koja je proširila razmjenu obavještajnih podataka s Ukrajinom nakon američkog povlačenja. Nizozemska razmatra dublju saradnju s Poljskom, nordijskim zemljama i drugim partnerima, uključujući dijeljenje sirovih podataka.

Ipak, uz 27 članica EU-a i različite interese, izgradnja potpunog povjerenja ostaje dugotrajan i složen proces.