Komšić u UN-u: U BiH imamo embargo na demokratiju i ljudska prava

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić obratio se na Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija.

Njegovo obraćanje u nastavku prenosimo u cijelosti.

- Genocidu u Srebrenici, gdje su pojedine zemlje lobiranjem protiv Rezolucije nastojale negirati presude Međunarodnog krivičnog suda iz Haga, dok su u predmetu koji navodim kao primjer, neke druge zemlje nastojale i još uvijek nastoje poništiti presudu kroz njihovolobiranje i širu diplomatsku aktivnost, što nas onda dovodi do zaključka da postoji dio međunarodne zajednice koja ne dozvoljava demokratiju u Bosni i Hercegovini.

Tajno glasanje

“Jučer” embargo na oružje neophodno za odbranu zemlje, “danas” embargo na demokratiju i ljudska prava!

Zbog toga, želim vas, ukratko, podsjetiti na još jedan dokument Ujedinjenih nacija, pod nazivom Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima kojim se između ostalog garantuje: „...birati i biti biran na periodičnim izborima koji se održavaju sa opštim i jednakim pravom glasa, tajnim glasanjem, uz jamstvo slobodnog izražavanja volje svakog birača...“ što se nažalost u Bosni i Hercegovini ne dozvoljava, uz velike napore međunarodne zajednice koja nastoji da sačuva diskriminaciju, negira demokratiju, što za posljedicu ima nedostatak vladavine prava i u konačnici nedovoljnu i skoro nikakvu zaštitu individualnih ljudskih prava.

Kao logičan zaključak nameće se takva zamisao da je demokratija, kao i pravo na odbranu zemlje, privilegija čiju primjenu određuju i omogućuju političke elite iz većih i bogatih zemalja, dok one male i siromašnije zemlje, mogu dobiti demokratije samo onoliko koliko im to veći i bogatiji dozvole.

To svakako nije izraz jednakosti niti ravnopravnosti, kojem svi zajedno danas treba da težimo.

Poštovani,

Ovdje dolazimo i do pitanja ljudskih prava, odnosno preciznije, jednakosti svakog pojedinca u svojoj zemlji, pa i šire, a posebno njegovog ili njenog prava da učestvuje jednako i po vlastitoj želji u svakom aspektu društvenog života u svojoj zemlji.

Imamo cijeli niz dokumenata ili akata međunarodnog prava, koji tako nešto garantuju, pa se onda i ovdje postavlja otvoreno pitanje, da li smo spremni biti konzistentni ili uporni na zaštiti individualnih ljudskih prava u bilo kojem dijelu svijeta, koristeći alate koje nam ti međunarodni dokumenti pružaju?

Različite države

Svako pitanje zaštite ljudskih prava, počinje sa borbom protiv diskriminacije ili svakog oblika nejednakosti pojedinaca u svim njihovim pravima koje im garantuju dokumenti međunarodnog prava, a kao logičan nastavak su i dokumenti ili zakoni u različitim državama.

Diskriminacija u bilo kojem obliku je zabranjena aktima međunarodnog prava, ali, nažalost, veoma često se susrećemo sa situacijama u kojima se diskriminacija prešućuje, a nakon šutnje čak i ohrabruje.

Govoreći iz ugla Bosne i Hercegovine, mi imamo pet presuda Evropskog suda za ljudska prava, u kojima je utvrđeno postojanje diskriminacije građana BiH na osnovu njihovog etničkog porijekla ili mjesta gdje žive.

Diopolitičkih elita u Bosni i Hercegovini kao i dio međunarodne zajednice prisutne u BiH to neće da prihvate i kroz izmjenu ustava implementiraju.

Uz neprovođenje navedenih pet presuda Evropskog suda za ljudska prava, ova šesta presuda u predmetu u kojoj se traži odbacivanje etno-teritorijalne diskriminacije, a koja je oborena zahvaljujući pritisku, “donacijama” i sličnim djelovanjima od strane pojedinih zemalja kao i od osobe koja je mirovnim ugovorom ovlaštena da taj ugovor realizuje i da štiti sve aspekte tog ugovora, uključujući i sve akte međunarodnog prava koji govore o ljudskikm pravima, dovode nas do teških pitanja i još težih odgovora.

Da li su i ljudska prava i njihova zaštita privilegija većih i bogatijih društava i država, dok se manji i siromašniji svjesno ili namjerno zaobilaze u zaštitiljudskih prava, počevši od prava na život pa sve do prava na jednakost i demokratiju?

Na kraju, dozvolite da istaknem da je na sva tri otvorena pitanja, koja su tema zasjedanja Generalne skupštine Ujedinjenih nacija, možemo odgovoriti samo kroz konzistentnost i principijelno insistiranje na zaštiti mira, kako bismo stvorili uslove za nesmetan razvoj društava u državama članicama Ujedinjenih nacija, a da se u konačnici, zajedno, pojavimo kao aktivni zaštitnici ljudskih prava u bilo kojem dijelu svijeta.

Devijantne pojave

Bez te konzistentnosti u ovim pitanjima, bićemo još jednom samo skupina, koja izražava zabrinutost nad devijantnim pojavama u svijetu, kao što su to ratovi, nasilno mijenjanje granica, genocid i ratni zločini, negiranje ljudskih prava, a da zapravo nećemo učiniti ništa više od izražavanja zabrinutosti.

Konzistentnost na koju se referiram znači potpunu odlučnost da se suprotstavimo različitim devijantnim pojavama u svijetu, kroz alate koje nam pruža međunarodno pravo.

Moramo biti odlučni i nepokolebljivi u namjerama da zaštitimo temeljne vrijednosti Ujedinjenih nacija, bez pravljenja bilo kakve razlike među državama kao subjektima međunarodnog prava.

U toj odlučnosti, pozivam vas da ne pravimo razliku među nama, dijeleći nas na velike i male države, na bogate i siromašne, već da zajedno kao organizacija aktivno tražimo i omogućimo rješenja za sva otvorena pitanja koja se pojavljuju u svijetu.

Mir nije privilegija, mir je obaveza svih nas da ga u svakom trenutku i na svakom mjestu obezbijedimo.

Isto tako, ljudska prava nisu privilegija, već trajna civilizacijska obaveza, koju moramo kontinuirano ispunjavati.

To je svakako trajan izazov, sa kojim su suočavale generacije prije nas i sa kojim će se suočavati generacije koje nakon nas dolaze. Naša misija je takva da im ostavimo svijet boljim nego što je on sada, a za takav cilj, potreban je uporan i neprekidan aktivan rad.

Hvala vam na pažnji!