Dva zakleta neprijatelja ujedinjuju se protiv Putina: Neočekivani pakt udara na ruske interese

Još uvijek nema naznaka kada bi rat u Ukrajini mogao završiti, dok su Rusija i Vladimir Putin sve angažiraniji u nastojanjima da pridobiju saveznike i obezbijede vojnu pomoć gdje god mogu. Čak i više od toga – što se moglo vidjeti na primjeru Sjeverne Koreje, koja je Rusiji poslala hiljade svojih vojnika, i to u regiju Kursk, gdje su ginuli za povrat teritorije koji su mjesecima držali Ukrajinci. No, čini se da bi Putin mogao izgubiti ponekog saveznika – jer se odnosi s Azerbejdžanom naglo pogoršavaju.

Raspad odnosa između Rusije i Azerbejdžana desio se kroz seriju brzih i ozbiljnih udaraca. Sve je počelo prošlog mjeseca hapšenjem sedam državljana Azerbejdžana u ruskom gradu Jekaterinburgu, navodi britanski Telegraph. Ti ljudi su zadržani u okviru istrage povezane s mafijaškim ubistvima starim preko 25 godina. U roku od nekoliko dana, dvojica osumnjičenih – obojica etnički Azerbejdžanci – umrli su u pritvoru, dok su ostali dovedeni na sud s vidljivim modricama. Sve to izazvalo je bijes u Azerbejdžanu.

Uslijedile su oštre reakcije: otkazivanje kulturnih događaja vezanih za Rusiju, pljačka ureda ruske novinske agencije Sputnik u Bakuu, kao i hapšenje grupe ruskih IT stručnjaka optuženih za trgovinu drogom i cyber kriminal. Ruska državna televizija zatim je zaprijetila da bi Baku mogao biti „osvojen za tri dana“, što je podsjetilo na retoriku iz vremena uoči ruske invazije na Ukrajinu 2022.

Iako rijetki vjeruju da će doći do oružanog sukoba između Rusije i Azerbejdžana, raskol je stvaran – i opasan za Moskvu. Jer Armenija, koja je s Azerbejdžanom vodila niz brutalnih ratova u posljednje tri decenije, sada se približava bivšem neprijatelju s ciljem da Putina izbaci iz regije Južnog Kavkaza.

Prije manje od sedmicu dana, predsjednik Azerbejdžana Ilham Alijev sastao se s premijerom Armenije Nikolom Pašinjanom. Tema razgovora bio je koridor Zangezur – planirana trgovačka ruta koja bi povezala Azerbejdžan s njegovom enklavom Nahčivan, preko juga Armenije.

Taj koridor bi ispunio dugogodišnji san o fizičkoj povezanosti Azerbejdžana s Turskom i bio bi ključna veza na trgovinskom putu od Kine i Centralne Azije prema Evropi. Prema mirovnom sporazumu iz 2020. godine, nadzor nad rutom trebala je imati ruska Federalna služba bezbjednosti (FSB). Međutim, Alijev sada želi da isključi Moskvu i preuzme punu kontrolu.

„Ovo je posljednja velika karta Rusije u regiji“, izjavio je Neil Melvin iz britanskog instituta RUSI. „Gubitak tog nadzora bio bi ozbiljan udarac za Moskvu.“

Iako razgovori 10. jula nisu donijeli konkretne rezultate, momentum se očito mijenja. Pašinjan je prošlog mjeseca posjetio predsjednika Turske Recepa Tayyipa Erdoğana u Istanbulu – veoma značajan susret s obzirom na to da dvije zemlje nemaju službene diplomatske odnose. Erdoğan je potom izjavio da Armenija pokazuje „fleksibilniji pristup“ prema Zangezur koridoru, uprkos ranijem protivljenju.

Zapad želi isključiti Moskvu

Zapadne zemlje predlažu da nadzor nad rutom preuzme neutralna međunarodna strana – npr. švicarska ili američka firma – čime bi Rusija bila potpuno isključena. Od 2023. godine, odnosi Armenije s Moskvom postali su vrlo klimavi, pogotovo nakon što su ruski mirovnjaci pasivno promatrali kada je Azerbejdžan silovito preuzeo Gorski Karabah. Gotovo cijelo armensko stanovništvo je izbjeglo, a Azerbejdžan je optužen za etničko čišćenje.

Pašinjan se tada okrenuo Zapadu, želeći pomirenje s Azerbejdžanom, jer vjeruje da dugoročna budućnost Armenije ovisi o normalizaciji odnosa s Turskom i susjedima. No, taj pristup nije popularan u Armeniji – Pašinjan ima jednu od najnižih stopa podrške u svijetu, a nedavni sukob s Armenskom apostolskom crkvom doveo je do hapšenja dvojice nadbiskupa.

Nurlan Alijev, viši istraživač sa College of Europe, za Telegraph je izjavio: „I Armenija i Azerbejdžan shvataju da moraju kreirati novu sigurnosnu arhitekturu Južnog Kavkaza – bez uloge Rusije. Još nemamo konačni mirovni sporazum, ali postoje pozitivni signali. Kada bi se to desilo, bio bi to ogroman poraz za ruski utjecaj u regiji.“

Baku pokazuje zube

Sve više je jasno da su dani kada je Ilham Alijev slušao Moskvu iza njega. Analitičari smatraju da koristi incident u Jekaterinburgu ne samo radi pravde, već i da učvrsti neovisnost. „Predsjednik Alijev pokazuje zube – kao i svaki autoritarni lider. Sada se vidi kao figura koja trijumfuje. Moskva mu više ne diktira“, rekao je bivši visoki ruski diplomata za Telegraph.

Bashir Kitachayev iz Carnegie Centra u Berlinu ističe da Baku koristi ovaj incident kako bi kontrirao Moskvi. „Smrt dvojice Azerbejdžanaca bila je samo zgodan izgovor. Azerbejdžanske vlasti koriste situaciju da ojačaju poziciju i unutar zemlje i na međunarodnoj sceni.“

Signal prijateljstva Ukrajini

Simbolični potez bio je i javni poziv između Alijeva i ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, gdje su razgovarali o zbližavanju dviju zemalja. To je bila jasna poruka Moskvi – posebno jer je Azerbejdžan dugo smatran ruskim saveznikom.

Kremlj pokušava da predstavi sve kao zavjeru sa Zapada. Grigorij Karasin, predsjednik Odbora za međunarodne poslove u Rusiji, izjavio je: „Režiser i dirigent nesuglasica s Azerbejdžanom dolazi izvan postsovjetskog prostora.“ Bivši KGB-ovac i sadašnji senator Vladimir Džabarov optužio je MI6 i Tursku za poticanje krize.

No, problemi su počeli i prije Jekaterinburga – prošlog Božića Rusija je greškom oborila azerbejdžanski avion. Baku to nije prešutio, što je natjeralo Putina na rijetko javno izvinjenje i ponudu za odštetu.

Koridor kao ključni ulog

Gubitak pristupa koridoru koji povezuje Rusiju s Iranom i Indijom – a koji ide preko Azerbejdžana – mogao bi Moskvi zadati težak ekonomski udar, naročito dok traži načine da zaobiđe zapadne sankcije. Arkadij Dubnov, stručnjak za postsovjetska pitanja, poručio je na Telegramu da je za Rusiju sada ključna briga upravo očuvanje tog koridora. Jer ako Baku potpuno pređe na stranu Zapada, ruski planovi mogli bi propasti.

Za sada, Kremlj nastavlja da optužuje Zapad, dok u tišini pokušava popraviti narušene odnose. No, Azerbejdžan i Armenija – zemlje koje su nekada bile lojalne Moskvi – danas sve jasnije biraju svoj put. I on više ne uključuje Rusiju.