TAJNI TRANSKRIPTI BIJELE KUĆE: "Kad je Bosna postala 'oblast', a Bošnjaci proglašeni opasnošću"

Redovna sesija Kruga 99, koja će se održati u nedjelju, 6. jula 2025. godine s početkom u 11 sati u prostorijama Kruga 99 (Vrazova 1), donosi izuzetno značajnu temu pod nazivom:

„Srebrenica: priroda zla i obavještajno prikrivanje genocida – na osnovu novootkrivenih dokumenata Bijele kuće“

Uvodničari na sesiji bit će dr. sci. Mirela Karahasanović, docentica Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, i Fuad Đidić, diplomata i publicista, koji za Slobodnu Bosnu iznosi ekskluzivne detalje iz deklasifikovanih dokumenata američke Bijele kuće.

Samit u Vankuveru 1993: početak jednog obrasca izdaje

Na osnovu transkripata razgovora između tadašnjeg američkog predsjednika Billa Clintona i ruskog predsjednika Borisa Jeljcina, održanog u aprilu 1993. godine, postaje jasno da su ključne odluke o Bosni i Hercegovini donošene daleko od principa međunarodnog prava – u sjeni političkih interesa i ličnih ambicija.

Tokom neformalnog ručka u Vankuveru, uz vino i opuštenu atmosferu, Jeljcin je iskoristio vijest da su „bosanski Srbi odbili Vens-Owenov plan“ kao povod da preuzme inicijativu.

• „Šta se tu može... Čurkin je uradio sve što je mogao“, rekao je uz sleganje ramenima, umanjujući odgovornost Rusije za propast mirovnog plana.

Zatim je, povišenim tonom, poručio Clintonu: „Nemoguće je da ukinemo embargo za Bosnu.“

Jeljcinove „crvene linije“ i zatvorena vrata za Bošnjake

Ono što slijedi u razgovoru, kako navodi Fuad Đidić, predstavlja istorijski presedan. Jeljcin koristi trenutak da potpuno redefinira rusku politiku prema Bosni, nameće daljnji tok pregovora i ističe Andreja Kozirjeva, tadašnjeg ministra vanjskih poslova Rusije, kao ključnog posrednika u BiH.

• „Mi moramo podržati Kozirjeva. Ako ne uspije u Bosni i Srbiji, stvari će postati veoma loše“, poručuje Jeljcin.

Clinton, svjestan diplomatskog poraza, odgovara samo emotivno:

• „Osjećam se prilično loše jer Srbi imaju slobodan pristup oružju, dok su muslimani ostavljeni bez ičega.“

Ipak, ne pokazuje političku volju da se suprotstavi Jeljcinovim stavovima. Umjesto toga, povlači se, žrtvujući, kako kaže Đidić, „malo pitanje Bosne“ za svoju „veliku evropsku viziju“.

Jeljcin: „Muslimanima se ne smije dati oružje“

U najšokantnijem dijelu razgovora, Jeljcin otvoreno naziva Bošnjake „potencijalno opasnim elementima“:

• „Više oružja u toj oblasti može izazvati hiljade novih smrti – posebno ako znate ko su muslimani.“

Clinton, na to, sramotno dodaje:

• „Oni ubijaju jedni druge bez razmišljanja.“

Ovi transkripti nisu samo svjedočanstvo međunarodne nebrige, već i ideološki temelj današnjeg „ruskog svijeta“, u kojem je Bosna već tada bila percipirana kao oblast unutar ruske interesne sfere.

Od Čurkina do četničkih spomenika

Poseban segment dokumenata, prema Đidiću, odnosi se na ulogu ruskog ambasadora Vitalija Čurkina, kojeg Jeljcin sam priznaje kao neuvjerljivog i slabog aktera.

Ipak, 22 godine kasnije, upravo taj Čurkin stavlja veto na Rezoluciju o genocidu u Srebrenici pred Vijećem sigurnosti UN – a u Istočnom Sarajevu mu se podiže spomenik.

Time se postavlja pitanje:

Ko je zaista autor ruske politike prema BiH – Vladimir Putin ili Boris Jeljcin?

Zaključak: Deklasificirane istine, nezavršena pravda

Dokumenti Bijele kuće koji će biti predstavljeni na sesiji Kruga 99 u nedjelju, još jednom podsjećaju da je Bosna i Hercegovina žrtva ne samo brutalne agresije, već i geopolitičkih kalkulacija velikih sila, naglašava Fuad Đidić.

• „Ono što je počelo kao embargo na oružje, nastavilo se kao embargo na pravdu i demokratiju“, poručuje on.

I danas, tri decenije kasnije, kaže Đidić, obrazac nasilnog odnosa prema Bosni kao ‘problemu’ i ‘muslimanskom pitanju’ ostaje gotovo netaknut.

(SB)