Rodio sam se i ne mogu da hodam, Bog je tako odlučio: Zbog Matijinog sastava plaču svi
"Rodio sam se da ne mogu hodati. Bog je tako odlučio, ali dao mi je maštu. Sanjam mnogo lijepe snove, a moj najveći san je da prohodam", ovim riječima dječak Matija započeo je svoju pismenu vježbu iz srpskog jezika. Svakome ko je pročitao ove rečenice, zastala je knedla u grlu.
Matija Jovović iz Beograda dječak je kojem je u osmom mjesecu života dijagnosticirana spinalna mišićna atrofija, progresivna neuromišićna bolest za koju Srbija, nažalost, vrlo dobro zna.
Izrastao je u vedrog i pametnog dječaka. Kreće se uz pomoć elektromotornih kolica i sada je školarac. Iz njegove školske zadaće možemo izvući dragocjene pouke, iako je još mali.
[facebook]
"Volio bih prohodati da bih se mogao igrati s drugarima. Igrao bih fudbal i košarku. Trčao bih sa sestrom i igrao se. Išao bih šetati po Hajd parku i restoranima. Sada sam sretan, ali tada bih se osjećao mnogo bolje. Mogao bih prohodati ako naprave neki lijek. Trebaju ga smisliti naučnici. Vjerojatno bi bio u nekoj bočici koju treba popiti. Treba svi pomoći da ga brzo izmisle. Volio bih da ga koriste sva djeca koja ne mogu hodati i da prohodaju. Taj lijek bi trebao samo jednom popiti i da proradi. Svi bi se osjećali mnogo sretnije", napisao je Matija u svom sastavu.
Sastav je na svom Facebook profilu objavila njegova majka, Olivera Petković Jovović, predsjednica udruženja "SMA Srbija" i Nacionalne organizacije za rijetke bolesti Srbije.
"Matija je dijete koje inspiriše svakoga ko ga upozna – vedar, sretan, pun ljubavi i zahvalnosti za život. Ipak, njegov rad o najvećoj želji podsjeća nas na važnu istinu: ono što se mnogima čini svakodnevnim, za njega je san. Njegova želja da hoda nije samo san o koracima, već o slobodi, ravnopravnosti i životu bez ograničenja," napisala je Olivera.
Dodaje da Matija možda nikada neće prohodati, osim ako se ne pronađe lijek ili neka nevjerojatna tehnološka inovacija.
"Iako to nije ono što ga definiše, mi svi maštamo i vjerujemo. Vjerujemo jer nada ima moć da nas pokrene, daje nam snagu i svijet čini boljim mjestom. Ovaj njegov rad nije samo priča; to je lekcija za sve nas. Lekcija da cijenimo ono što imamo, budemo zahvalni za svaki korak i borimo se za svijet u kojem svaka želja, ma koliko djelovala nemoguće, dobije šansu da postane stvarnost. Jer, iako možda nije najvažnije da Matija hoda, najvažnije je da nikada ne izgubimo vjeru i nadu," zaključuje Olivera.