Da li mačke znaju da prepoznaju svoja imena? STIGAO JE ODGOVOR NA VJEČITO PITANJE
Mačke znaju mnoge stvari: kako uhvatiti miševe, šta znači zvuk otvarača za konzerve....
Ali jedino pitanje koje stručnjak za mačke Atsuko Saito uvijek dobije jest prepoznaju li mačke vlastita imena, sposobnost koja je dobro poznata kod pasa, piše National Geographic.
U nedavnoj studiji u časopisu Scientific Reports, psihologinja s tokijskog sveučilišta Sophia pokazao je da oni znaju svoja imena - čak i kada ih zove stranac.
Mačke su njene omiljene životinje, a nakon proučavanja kognitivnih sposobnosti primata na postdiplomskom studiju, svoje je istraživanje usmjerila na često neshvaćene kućne ljubimce. (Je li sve što mislite o mačkama pogrešno?)
“Volim mačke. Tako su slatka i tako sebična. Kad žele da ih se dodiruje, doći će do mene, ali kad žele da ih se pusti na miru, jednostavno će otići”, kaže ona smijući se.
Njezini prošli pokusi otkrili su da mačke mogu protumačiti ljudske geste kako bi pronašle skrivenu hranu, prepoznale glas svog vlasnika i molile za hranu od osobe koja ih gleda i zove njihovo ime - što je sve sugeriralo da mačke znaju svoja imena.
Saito i kolege testirali su ovu hipotezu promatrajući ukupno 78 kućnih mačaka i mačaka koje žive u mačjim kafićima u Japanu.
U domovima i kafićima istraživači su tražili od vlasnika i stranaca da nazovu mačku imenom, a zatim su videom snimili odgovore koji bi ukazivali na prepoznavanje, poput pokreta ušima i glavom te mahanja repom.
U seriji od četiri različita eksperimenta, tim je otkrio da mačke pokazuju smislen odgovor na vlastita imena - čak i nakon što su čule četiri imenice sličnog zvuka ili imena drugih mačaka koje žive u kući ili mačjem kafiću.
Mačke su pokazivale interes ne samo kada su ih vlasnici dozivali po imenu, već čak i kada su to činili stranci.
Moguće je da su mačke naučile spajati zvuk svog imena s nagradama, poput hrane i maženja, objašnjava Saito.
"Bila je to stvarno dobro napravljena studija", kaže Jennifer Vonk, kognitivna psihologinja sa Sveučilišta Oakland u Michiganu koja nije bila uključena u istraživanje.
Vonk je napravila sličan, anegdotski eksperiment sa svojim vlastitim mačkama, u kojem njezin suprug izgovara svakakva smiješna imena pjevnim glasom kako bi vidio hoće li ljubimci reagirati. A obično to ne čine.
Saito primjećuje da se domaće mačke još uvijek razvijaju – zahvaljujući nama.
Do prije desetljeće ili dva, većina mačaka kućnih ljubimaca provodila je većinu vremena vani, au kuću su dolazile samo noću ili po lošem vremenu.
Sa sve više i više mačaka koje provode svoje živote unutra, u bližem kontaktu s ljudima, mačja sposobnost čitanja i reagiranja na naše znakove može postati još jača.
"Društvena evolucija je proces koji traje", zaključuje Saito.