Pravilo koje je spasilo moj brak: Zbog ovog sam se ponovo zaljubila u svog muža

Jedna jednostavna stvar pomaže da se nikada ne izgubi osjećaj zaljubljenosti u braku, ako ste to radili prije udaje, zašto ne biste nastavili i poslije

Nema ništa ljepše od osjećaja zaljubljenosti, poleta koji osjećaš kada je ljubav oko tebe, ali šta se dešava kada faza "medenog mjeseca" prođe i realnost porodičnog života sa djecom te udari u čelo.

Ova žena podijelila je svoju priču kako je uspjela da spasi svoju ljubav i vrati taj nevjerovatni osjećaj leptirića u stomaku u svoj brak.

2019. godine, moj muž i ja smo se vjenčali i upravo smo kupili naš prvi zajednički dom. Po prvi put u našim mladim odraslim životima, imali smo raspoloživi prihod. Imali smo više slobodnog vremena nego što smo mogli da potrošimo. Živjeli smo u balonu romantičnih večera, spontanih odmora i lijenih vikenda u krevetu.

Ponekad sanjam te rane dane dok ležim budna u našem krevetu, zgnječena između našeg mališana i šestomjesečne bebe, dok moj muž hrče na kauču u dnevnoj sobi da nas ne probudi dok se sprema za posao u cik zore.

Večeramo u smjenama, naizmjenično držimo bebu i brišemo prosuto mlijeko sa kuhinjskog poda. Spontani odmori zamijenjeni su spontanim odlascima u prodavnicu, jer je nedostatak kafe ovih dana karakteriše se kao hitan slučaj.

Naravno da naš život ne bismo mijenjali ni za šta na svijetu, ali postoji razlog zašto ovu fazu zovu „rovovi“. Naš balon vječnog zajedništva pukao je davno. Ponekad naši životi izgledaju kao dva odvojena mehura, koji kruže jedan oko drugog, ali se nikada ne spajaju.

Ne sjećam se ko je započeo 'pravilo dejta'. Počelo je kao šala ubrzo nakon što se rodilo naše najstarije dijete. Ostavili smo je sa mojom mamom po prvi put da bismo mogli da obavimo neki kratak, svakodnevni posao koji bi bio nemoguć sa bebom.

Bilo je to prvi put da smo bili sami zajedno otkako smo je doveli kući, pa smo odlučili da se pretvaramo da smo na sastanku. Držali smo se za ruke u autu. Slušali smo 'naše pjesme'. Nisu dozvoljeni telefoni i nema razgovora o našoj djeci.

Kada smo se vratili kući, vrveli smo se od zadovoljstva zbog našeg ukradenog vremena zajedno. Osjećali smo se kao da smo prevarili sistem. Od tada, svaki put kada bismo se našli sami zajedno, postavili smo pravilo da smo automatski na sastanku. Nije bilo važno šta radimo - morali smo na to da gledamo kao na priliku.

Držali bi smo se za ruke ulazeći u prodavnicu. Poljubili bi smo se na parkingu benzinske pumpe. Raspitivali bismo se o osjećanjima drugog, provjeravali naše mentalno zdravlje i smišljali načine da bolje podržimo jedno drugo. Nema telefona. Nema govora o djeci.

Kada se rodilo naše drugo dijete, promijenili smo pravilo: čak i ako smo imali dijete ili dvoje sa sobom, ako su spavali ili su na neki drugi način bili zauzeti, to je ipak bio sastanak. Svako zajedničko vrijeme bez prekida bilo je kvalitetno vrijeme.

Rezultat ovog pravila je da smo se našli na nekim urnebesno neromantičnim „sastancima“. Pronalaženje kreativnih načina da se emocionalna i fizička ljubav uključi u inače dosadan ili stresan zadatak postalo je igra.

Jedno od mojih najdražih nedavnih uspomena je kada sam bila trudna i kada smo naše dijete ostavili sa mamom da kupimo auto.

Uglađeni prodavac je predložio: „Zašto se ne bismo dogovorili kako biste vas dvoje mogli da nastavite sa svojim danom? Siguran sam da imaš zabavnije stvari da radite nego da sjedite ovde sa mnom.'

Moj muž me je zagrlio i odgovorio: „Zapravo, trenutno smo na sastanku, tako da se dobro provodimo. Ne bismo imali ništa protiv da ostanemo cijeli dan.'

Iako nam se ta ideja u to vreme činila revolucionarnom, shvatili sam da nije. Rano u našoj vezi, kada je samo biti zajedno bilo magično, prirodno smo zamaglili granice između romantike i „stvarnog života“.

Držali smo se za ruke u autu dok smo obavljali poslove. Gurli smo se zajedno na kauču dok smo plaćali račune. O našim nadama i snovima i najvećim strahovima pričali smo dok smo prali sudove.

U to vrijeme nismo shvatali da su ovi trenuci - a ne veliki, spontani, romantični gestovi - bili osnova naše veze. Da bi nas jednog dana, kada su nas tokovi ranog roditeljstva razdvojili, ovakvi trenuci ponovo spojili."