Da li ISIL zaista nema nikakve veze sa islamom?
Svaki puta kada Islamska država počini neki napad, muslimani, posebno oni na Zapadu, preživljavaju strah. Napadi poput onih u Parizu znači još jedan krug u kojem muslimani osuđuju ovakvu vrstu napada.
Namjera da se islam razdvoji od zlodjela Islamske države, poznatije kao ISIL, je razumljivo, često u takvim namjerama nailazimo na rečenice tipa “ISIL nema nikakve veze sa islamom” ili ISIL “koristi” islam kao vrstu pokrića.
Živimo u vremenu rastućeg anti-muslimanskog fanatizma gdje političari sebi daju za pravo da kažu stvari koje su nekad bile nezamislive.
Kako bi zaštitili islam, muslimani se ograđuju od bilo kakve povezanosti sa ekstremizmom i ekstremistima.
Većina muslimana se suprostavlja ISIL-u i njihovoj ideologiji. Ali to nije isto kao i kada kažete da ISIL nema nikakve veze sa islamom, zapravo nije teško da se zaključi da je to puko izmišljanje stvari uz pridodavanje islama svemu tome.
U nastavku teksta vam predstavljamo način na koji možete razmišljati o vezi između ISIL-a i islama nakon napada u Parizu
Uprkos tome što sam musliman, ja sam također liberalni Amerikanac. Pisao sam o tome kako lično mislim da je liberalizam najbolji ideološki okvir kako bi se uredilo društvo koje ne bi ometalo islamističke pokrete, poput islamskog bratsva i njihovih analogija u religiji.
Da li je ISIL islamski? Pitanje je koje se stalno vrti u krug. Islamski apologeti nas vode putem u kojem se uloga religije smanjuje u politici. Previranja na Bliskom istoku u posljednjih nekoliko godina nisu napravili ništa dobro.
Često je religija zaista bitna. Podržava učesnike u akciji, utiče na volju za smrću i u slučaju ISIL-a volju za ubijanjem. Utiče na strateške kalkulacije uključujući u odluke na bojnom polju.
Nakon napada u Parizu, da li je zaista vrijeme za iskorjenjivanjem religije?
Umjesto iskorjenjivanja, možemo i trebamo imati debatu o tome kako religija i politički kontekst poput civilnih ratova ili loše vladavine učestvuju u slučaju Islamske države i drugih pokreta na koje je uticala religija. Jako je teško upustiti se u takvu raspravu kada je njena početna premisa degradiranje važnosti religije.
Analitički pristup koji ja koristim nosi određene rizike. Podržavanje religije uopćeno, posebno islama, može proizvesti kontra efekat, te na taj način dopustiti fanaticima pogrešno tumačenje i zloupotrebu naših izjava za svoje ciljeve.
Naposlijetku, nije moj posao da raspravljam o tome da li je islam religija mira, kada je stvarnost mnogo komplikovanija. Moramo da vjerujemo našem razumu i zaključcima – iako nas ponekad dovedu u lošu situaciju.
(Washington Post)