Životna priča profesora historije: Završio dva fakulteta, a spava na klupi u parku

Život piše romane, možemo se uvjeriti iz životne priče Tivćanina Mila Lazovića. Ovaj čovjek već sedam-osam mjeseci svoje dane i noći provodi na ulici. 

Lazović je profesor historije i građevinski inžinjer. Oba fakulteta studirao je uporedo u Skoplju. Građevinski fakultet nije diplomirao, iako je položio sve ispite jer se suočio sa nekoliko smrtih slučajeva u kratkom periodu u porodici. U potrazi za poslom Milo se našao u Tivtu 1976. godine i tu ostao do danas. Od stabilne porodične situacije i kućnom bilbiotekom od 3.300 knjiga, do života na ulici put je dug i pun neizvjesnosti.

Danas, kako kaže, ne može ni novine sebi da kupi. Njegova sudbina je zainteresovala sugrađanku Ljiljanu Mitrović koja je informisala Banku hrane o životu ovog čovjeka.

Sva imovina stala mu je u nekoliko kesa. Pored njega u jednoj od njih je uvijek alat kako bi odmah bio spreman za rad ako zatreba. Kako vrijeme prolazi, sugrađanka Ljiljana zabrinuta je kako će čovjek preživjeti zimu na ulici. Milo Lazović državljanin je Crne Gore i nalazi se na birou rada, godinama. Nikakvih primanja nema i do prije sedam-osam mjeseci svojim radom uspijevao je sebi plaćati smještaj.

U nemogućnosti da radi u svojoj struci Milo se edukovao za mnoge poslove, tako da je danas u stanju uraditi sve građevinske i sve majstorske poslove - zidanje, malterisanje, armiranje, šalovanje, struju, vodu pločice, bravariju. Traži posao od koga bi mogao živjeti i plaćati smještaj.

"Moj život se sastoji u nošenju četiri, pet kesa i torbice u kojoj je alat - kliješta, šrafciger, čekić, makaze, i spavanju ispod crijepa u podkrovlju jedne kuće. Želim da radim jer sam naučen da se samo od rada i znoja može pošteno živjeti. Nažalost, ja nisam jedini beskućnik u Tivtu. Ja sam uvijek pomogao drugima koliko sam mogao, dobrovoljni sam davalac krvi više puta. Zahvalan sam svima koji će meni pomoći da prevaziđem probleme u kojima sam se našao." - rekao je Lazović.