Bojim se reći ti

Šta je to čega se bojimo reći bivšim ili barem onima koji su nam još uvijek prirasli srcu?

Često poželim nazvati te.

Kad god mi se nešto lijepo dogodi, dobijem želju podijeliti to s tobom. Kada vidim šalu o tvojoj omiljenoj seriji najradije bih ti je odmah poslala jer znam da bi ti uljepšala dan. Kad god idem u kineski restoran sjetim se koliko voliš kinesku kuhinju.

Oprosti što ti nikada nisam odgovorila na poruku ili poziv, nemoj misliti da je to zato što ne želim. I sama puno puta poželim javiti ti se, ali znam da ne bih trebala. I znam da je bolje tako. 

Postanem nervozna svaki put kada ispred kuće vidim auto poput tvoga.

Potajno se ponadam da to doista jesi ti i da si došao po mene.

Žao mi je što ti je dosadilo boriti se za nas i žao mi je što više ne postojimo mi.

Napokon sam se naučila bočno parkirati.

Znam koliko si me samo puta zadirkivao što mi je to uglavnom uspijevalo iz desetog pokušaja. Malo pomalo sama sam se naučila. Da me vidiš, sigurno bi se ponosio mnome.

Vrijeme nakon prekida teže je nego što sam mislila.

Kada smo prekinuli, bila sam uvjerena kako je tako najbolje za oboje i kako ću bez problema krenuti dalje i nastaviti sa životom. Mislila sam da će mi neke malene promjene pomoći da te zaboravim, ali i dalje me bezbroj sitnica svakog dana podsjeti na tebe. I često se pitam da li je i tebi tako.

Nedostaješ mi.

Znam da ne bi trebao, ali nedostaješ mi. I ponekad poželim da smo još uvijek zajedno. I ne mogu se ne pitati nedostajem li i ja tebi.
Izvor: cosmopolitan.hr