Susret na koji se čekalo 5 godina: Zašto SAD nudi Kini "smirivanje napetosti" dok je u isto vrijeme želi okružiti? I zašto Kina na to pristaje?

Američki državni tajnik Antony Blinken stigao je u dvodnevni posjet Kini. Već to samo po sebi je vijest imajući u vidu da već pet godina američki državni tajnik nije posjetio Kinu, no danas stiže i vijest da se sastao i s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom. To nije bilo najavljeno, iako se spekuliralo da bi do takvog susreta moglo doći.

Posjet dolazi u trenutku dok američka strana tvrdi kako je cilj susreta u Pekingu popraviti odnose koji su se znatno srozali te "smanjiti rizik" od mogućeg sukoba između SAD-a i Kine.

Javne izjave američkih dužnosnika su zanimljive imajući u vidu kako SAD u isto vrijeme aktivno čini sve što može kako bi Kini dali do znanja da joj se nastoje suprotstaviti u "njenom dijelu svijeta". Naime, američka vojska stalno povećava svoju prisutnost u regiji Azija-Pacifik - ovih dana upravo je Blinken u Papui Novoj Gvineji dogovorio po SAD vrlo bitan vojni pakt koji će američkoj vojsci dati pristup kopnenim i pomorskim bazama.

U isto vrijeme američki brodovi prolaze uz samu kinesku granicu ili pak kroz prostore koje Kina smatra svojima. Naravno, to se u prvom redu odnosi na Tajvan kojeg Kina smatra svojom "odbjeglom provincijom". Čak i SAD, ali samo striktno formalno, još se uvijek drži tzv. "politike jedne Kine", odnosno diplomatski de jure ne priznaje neovisnost Tajvana.

Američki ratni brodovi redovno prolaze kroz Tajvanski tjesnac čime daju direktnu potporu svom savezniku Tajvanu, a Kinu takvi potezi sve više iritiraju. Nadalje, tu su također redovne plovidbe američkih ratnih brodova kroz dijelove Južnog kineskog mora koje Kina svojata. Podsjetimo, niz zemalja polaže teritorijalna prava na manje otoke u ovom izuzetno važnom pomorskom prolazu (znatan dio globalne pomorske trgovine prolazi upravo ovdje), ali Kina je svakako najveća vojna sila te se nametnula. No, druge zemlje, od Južne Koreje do Filipina, imaju SAD za saveznika, a SAD pak preko njih projicira svoj utjecaj i vrši aktivan pritisak na Kinu.

U Južnom kineskom moru to se najbolje može vidjeti u prolasku američkih ratnih brodova kroz pomorski teritorij koji se nalazi na manje od 12 milja od spornih otoka (i umjetnih otoka koje je Kina izgradila). Tim potezima američka mornarica direktno osporava kineska svojatanja. Peking redovno ulaže oštre "diplomatske note", ali ništa konkretnije ne poduzima. Sukobi nisu zabilježeni iako uvijek postoji opasnost od eskalacije na ovom prostoru.

Jasno, vrlo je zanimljivo da je američki predstavnik taj koji stiže s navodnom željom za deeskalacijom iako je američka vojska ta koja se kreće oko Kine, a ne kineska oko SAD-a. Kako to? Moguće je da američka strana ima nešto širu agendu od "običnog" smirivanja situacije. Gledajući svari globalno, SAD ulaže velike napore u podupiranje Ukrajine u trenutačnom ratu protiv Rusije. U tijeku je ukrajinska dugo vremena pripremana ofenziva, no nakon više od dva tjedna ista je uspjela zauzeti tek nekoliko manjih naselja u regiji Zaporožje. Ako su Ukrajinci pritom izgubili znatan broj vojnika, kako tvrdi ruska strana, to bi značilo da je sama protuofenziva u velikim problemima.

Kakve to veze ima s američkom željom za smirivanjem napetosti u odnosu prema Kini? Možda poprilične. SAD-u se događa još jednom već prepoznatljivi scenarij s kojim imaju iskustva. Za vrijeme Hladnog rata postalo im je jasno da se neće moći simultano obračunavati s dvije velike komunističke sile, SSSR-om i Kinom (iako je Kina tada bila daleko manje moćna nego danas!), pa su s Kinom uspješno postigli uspostavu relativno dobrih odnosa, za vrijeme Nixonove administracije (iz tih vremena i datira "politika jedne Kine").

Danas se ponovno stvara potreba za tim jer Washingtonu nikako ne bi odgovaralo da rat u Ukrajini dovede od znatno većeg približavanja Kine i Rusije. No, za razliku od vremena Hladnog rata danas će to po SAD biti dosta teže izvedivo jer odnosi između Pekinga i Moskve možda zaista i jesu na povijesno visokim razinama kako tvrde dužnosnici iz Kine i Rusije. Odnosi ove dvije sile s Amerikom su pak na potpuno srozanim razinama. Washington i Moskva čak ni u vrijeme najhladnijih epizoda Hladnog rata nisi bili na tolikoj distanci. Odnos Amerike i Kine je pak duboko kompromitiran već spomenutom američkom ambicijom da okruži Kinu i - kako sami vole isticati - "ograniči njezin uspon".

Postavlja se stoga pitanje - zašto bi Kina uopće pristala na američko "smirivanje" koje dolazi u vrijeme i po želji Washingtona? Postoje razlozi, jasno. Za početak Kini bi svakako odgovaralo da popusti sve veći američki pritisak. To bi bilo itekako bitno po njenu ekonomiju koja, iako nije pritisnuta kao ruska, svakako ima problema zbog antagonističkih odnosa na relaciji Peking-Washington.

Ovdje imamo dvije strane koje žele oportuno iskoristiti situaciju maksimalno za svoju korist, što i nije "iskreno smirivanje" već traženje prostora gdje im se interesi preklapaju. No, da postoji želja za tim svakako potvrđuje činjenica da se Xi Jinping uopće sastao s Blinkenom.

Izvori navode da je susret potrajao 35 minuta. Xi Jinping istaknuo je da su dvije strane postigle napredak po pitanju određenih pitanja (nije rekao kojih).

Neki ističu kako su Xi i Biden, kao predstavnici dvije najveće ekonomije svijeta, pod sve većim pritiskom ostatka svijeta da smire napetosti kako bi se stabilizirala globalna ekonomija. No, vrlo je upitno da SAD pokreće inicijative zbog "pritiska ostatka svijeta". Prije će biti da u ovom smirivanju odnosa s Kinom vide vrlo jasne vlastite ekonomske, ali i geopolitičke ciljeve.

Kako to i inače biva, američki dužnosnici nakon ovakvih sastanaka na visokoj razini često vole isticati da su svima rekli što ih ide. Tako je Blinken nakon sastanka s kineskim predsjednikom u razgovoru s medijima rekao kako je "za vrijeme svakog susreta istaknuo potrebu za direktnim angažmanom i održivom komunikacijom na visokim razinama".

Inače Washington to zamjera kineskim vlastima, a Blinken je danas također rekao kako je kineskim dužnosnicima ponovio kako postoji velika potreba za direktnom vojnom komunikacijom. Pritom se očito referirao na činjenicu kako se za vrijeme nedavnog sigurnosnog summita kineski ministar obrane odbio sastati sa svojim američkim kolegom.

Blinken ističe da je s kineskim dužnosnicima razgovarao i o drugim teškim temama - ratu u Ukrajini, sjevernokorejskom nuklearnom programu, kineskim nezakonitim pritvaranjima američkih građana, ekonomskoj prisili i represivnim praksama u Xinjiangu, Tibetu i Hong Kongu.

Ali daleko od toga da je Blinken mogao doći u Peking tamošnjim vlastima "držati lekciju", zapravo oni su to uvelike učinili njemu. Naime, njegov bivši kineski kolega Wang Yi, danas ravnatelj Ureda Središnje komisije za vanjske poslove, poručio mu je da bi se Washington trebao baviti suradnjom s Pekingom umjesto da pričaju o "teoriji kineske prijetnje".

"Washington mora ukinuti sankcije Kini i prestati suzbijati tehnološki razvoj Kine. SAD se također bezobzirno upliće u kineska unutarnja pitanja kao što je Tajvan", rekao je Wang Yi.

No, sve su ovo uvelike protokolarne izjave koje nam ne mogu precizno reći što je stvarno bila svrha ovog susreta kojeg su očito htjele obje strane. Rečeno je da će Blinkenov kineski kolega, ministar vanjskih poslova Qin Gang, uzvratiti posjet dolaskom u Washington. Neimenovani izvori pak navode kako je sve ovo samo priprema za susret Bidena i Xija negdje u jesen ove godine.

Jasno je da obje zemlje, svaka iz svojeg kuta gledišta, pomno prate što će se događati u Ukrajini, a do ove jeseni će se već puno toga znati. Do onda će ukrajinska protuofenziva uspjeti ili propasti - veće su šanse da će biti ovo drugo, no teško da će to biti kraj rata, zapravo tek onda su moguće još i veće eskalacije, a kako će se u tom trenutku postaviti Washington i Peking, uključujući i jedno prema drugom, bit će od velike važnosti za cijeli svijet.